Gradska vijećnica stranke Centar Viktorija Knežević smatra da gradonačelnik Mato Franković raspravu o stanovanju ponovno pretvara u podjelu među građanima kako bi se manje govorilo o odlukama same vlasti.
„Jučer ustaše i partizani, danas podstanari i iznajmljivači. Recept je uvijek isti: podijeli ljude u dva tabora, pokaži prstom na jedne kao krivce za probleme drugih i pusti ih da se glođu. A dok se građani glođu, manje se pita što je radila vlast“, poručuje Knežević.
Ističe da Franković danas vlasnicima apartmana poručuje da su „prvenstveno mislili na sebe“, dok je upravo Grad Dubrovnik imao pravo prvokupa nekretnina na Pilama među kojima su bila četiri postojeća stana, prostor bivšeg vrtića od gotovo 140 četvornih metara, potkrovlje i veliko dvorište. Cijeli paket bio je ponuđen za 1,4 milijuna eura, a Franković je odlučio da Grad neće koristiti pravo prvokupa.
„Govorimo o 1,4 milijuna eura, otprilike jedan posto jednog godišnjeg gradskog proračuna. Prema gruboj računici cijelog paketa, govorimo o približno 2.900 eura po obračunskom kvadratu. Na Pilama. I unutra četiri gotova stana. Gradonačelnik je rekao: Gradu nije potrebno, nije zanimljivo“, ističe Knežević.
Nekretnine je kupila privatna tvrtka, a u njezino je suvlasništvo kasnije ušao dubrovačko-neretvanski župan Blaž Pezo. Franković je 22. rujna izjavio da župan nije utjecao na odluku Grada i da u cijeloj priči ne vidi problem.
„I onda nekoliko dana poslije isti gradonačelnik građanima objašnjava da je problem u tome što su drugi građani svoje stanove pretvorili u apartmane i poručuje im da su prvenstveno mislili na sebe. E pa dosta. Naravno da trebamo razgovarati o tome koliko apartmana Dubrovnik može podnijeti. Ali ne pristajem na priču u kojoj su za stambenu politiku krivi građani, a vlast je samo zabrinuti promatrač.“
Knežević naglašava da odgovornost za stambenu politiku ne može biti prebačena samo na privatne vlasnike.
„Vi ste vlast. Vi odlučujete što ćete graditi. Vi odlučujete što ćete kupiti. Vi raspolažete gradskim nekretninama. I vi ste odlučili da vam četiri stana na Pilama nisu zanimljiva.“
Zaključuje kako ljudima koji godinama ne mogu riješiti stambeno pitanje ne trebaju novi neprijatelji među vlastitim susjedima.
