Utorak, 26. svibnja 1992. ostat će upisan velikim slovima u povijesti Dubrovnika.
Neprijateljski vojnici su u ranim jutarnjim satima počeli užurbano napuštati položaje u blizini Dubrovnika. Mokošicu su napustili malo poslije 14 sati. Odmah potom su napustili i Strinčijeru, Žarkovicu, Bosanku, Dubac i ostale položaje s kojih su nas nemilosrdno gađali i uznemiravali. Na vijesti o povlačenju neprijateljske vojske ljudi su izlazili na ulicu, grlili se i ljubili, klicali od radosti, čestitali jedni drugima.
U Centru za obavješćivanje, ipak, u 20:50 sati dali su sirenom znak za opću opasnost.
Prva bojna zauzela je na istočnom pravcu cjelokupnu Župu dubrovačku držeći položaje od Brgata i Postranja do Plata.
Do konca lipnja završeno je oslobađanje cjelokupnog područja Dubrovačkog primorja i spajanja snaga 1. i 4. gardijske brigade s 163. brigadom HV na području Osojnika, gdje se uz teške gubitke učvrstila 2. bojna držeći crtu od Sv. Ane do Vukovića i Velike gomile. Prva bojna zauzela je na istočnom pravcu cjelokupnu Župu dubrovačku držeći položaje od Brgata i Postranja do Plata.
