Sulejman Muratović ili kako ga svi u Gradu zovu, Sule stigao je u Dubrovnik 1964. na odsluženje vojnog roka i kao folkloraš zagrebačkog Ansambla Lado utemeljio je folklornu sekciju pri dubrovačkoj Gimnaziji pedagoškog smjera. U to vrijeme u Dubrovniku nije postojalo ništa slično, pa je uz potporu vodstva Saveza omladine, Putničke agencije Atlas i Turističkog društva Dubrovnik folklorna sekcija prerasla u ansambl.

FA Linđo je na današnji dan, 8.listopada 1965. imao svoj prvi javni nastup u prepunom Revelinu. Linđo je postao dubrovački brend, u kojem su radili najpriznatiji hrvatski koreografi. Program Linđa čine plesovi i pjesme iz svih krajeva Hrvatske. Preko tri tisuće Dubrovkinja i Dubrovčana prošlo je kroz ovaj folklorni ansambl. Linđo je stvorio fundus od 1500 narodnih nošnji, velike vrijednosti. Od 1967. redovno nastupa i u folklornom dijelu Dubrovačkih ljetnih igara.

Linđo se pleše već dvije stotine godina na isti način u Dubrovačkom primorju, Župi i Konavlima. Smatra se kako je FA Linđo dobio ime po Nikoli Lale Linđu, lijeričaru, utemeljitelju poskočice, rođenom u Župi dubrovačkoj, gdje i danas žive njegovi potomci. Interesantno je i kako njegov prapraunuk Mario svira lijericu u ansamblu. Vlaho Bukovac je u Gradskom kazalištu prikazao Nikolu Linđa kako udara u lijericu.

„”Vrijeme je, da se pođe u kazalište, gdje župska vrtoglava poskočica odmjenjuje bečki valcer i zadržani kadrilj. Na ivici prostorije sjedi Linđo, Župljanin, i udara u lijericu, to je pučki orkestar; lijericu podupire lijevom nogom, dok desnim poplatom lupa po ritmu o pod; udara s potpunim skladom kratak motiv. Pokadkad lijerica umukne, ali Linđo jednakim ritmom bije šakom o svoj strumenat: to mu je obična šala, a ko je nezna, taj misli, da je ples svršio; prevareni plesači stanu, sve se u njima napne, i sad bi se s Linđom iskali, da lijerica ne počne iznova udarati. Sad ko da plesači jedan drugoga hrabre, neka to življe igraju. Igranje unaokolo nastavlja se jednakim žarom; dok na kraju koje od neizbježiva umora, koje iz obzira na drugu čeljad, koja hoće da plešu salonske plesove, lijerica umukne…”- Josip Bersa, proslava svetoga Vlaha 1880.