U ranim jutarnjim satima, na današnji dan 1. listopada 1991., agresorska vojska napala je Dubrovnik.
Jedinice JNA i TO Crne Gore prešle su granicu na Debelom Brijegu i krenule prema Konavlima, dok su postrojbe TO istočne Hercegovine i dijela trebinjskog korpusa JNA krenule prema Gornjem Brgatu i iz Huma prema Osojniku.
Tog jutra srpsko-crnogorska vojska raketirala je repetitor na Srđu i dovela Dubrovnik u komunikacijsku blokadu, uništili su trafostanicu u Komolcu kao i stanice za opskrbu vodom. Dubrovnik je bio odsječen, bez struje i vode.
Tko je mogao zamisliti ono što je uslijedilo, tko je mogao znati kako im ništa neće biti sveto, kako će popaliti naše Konavle, Primorje i Župu, pljačkati, otimati, ubijati i odvoditi u logore? Gađali su civilne objekte, crkvu i bolnicu.
Krenula je agonija i početak užasa u kojoj smo pokapali naše sugrađane, našu djecu i one koji su nam došli pomoći braniti hrvatski jug.
Bio je to dan koji je promijenio sve.























