Tijelovo, svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, svečano je proslavljena u četvrtak 4. lipnja u Dubrovniku, gdje je središnje euharistijsko slavlje u katedrali predvodio biskup Roko Glasnović, nakon čega se procesija s Presvetim uputila ulicama grada.
Na početku propovijedi biskup je pojasnio kako slavlje blagdana Presvetoga Tijela i Krvi Kristove znači da ovom svetkovinom vjernici ispovijedaju vjeru u Kristovu prisutnost u prilikama kruha i vina, pa je to prilika za bolje razumijevanje i klanjanje Tijelu i Krvi Gospodinovoj, koju je prolio za cijelo čovječanstvo ljubeći ga do kraja.
Ulomak iz Ivanovog evanđelja cijeli je posvećen umnažanju kruhova i u njemu se, poput neke zajedničke niti, ponavljaju riječi: jesti, piti, tijelo, krv, život, živjeti, nastavio je biskup svoje promišljanje o Isusovim riječima. „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao; tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke; kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“, kazao je i pojasnio: „Kao što se vječna Božja riječ utjelovila u krilu Djevice da utaži duhovnu glad i žeđ čovječanstva, tako se već jednom ta utjelovljena Božja riječ ponovno utjelovila u stanju kruha i vina da vidljivo ostane među nama i da otjera od čovjeka osjećaj izgubljenosti i napuštenosti te da Bog i njegov dah božanskog života u svakome trenutku budu nadohvat ruke.“
Govoreći o euharistijskom slavlju, biskup je rekao da svaki put kada vjernička zajednica slavi Boga, ona slavi i njegovu dobrotu hvaleći ga zbog svega što je kroz povijest spasenja učinio za ljudski rod. U svom promišljanju dotaknuo se i Mojsija i Božjeg izabranog naroda, koji je kroz pustinju išao 40 godina hraneći se manom i plodovima prirode. To su doživjeli kao poseban znak Božje brige. Povezao je to s kršćanskom zajednicom koja je putujući narod Božji, ovisan o materijalnoj i duhovnoj hrani kojom je Bog hrani. „Euharistija je stol koji Gospodin pred nas prostire. Iz kruha koji na euharistiji dijelimo proizlazi potreba za zajedništvom. Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo i svi smo dionici jednoga kruha. Euharistija je kruh koji se lomi i dijeli s braćom i sestrama u zajednici. To pretpostavlja da se svi obvezuju da će biti jedno srce i jedna duša.“ Nadalje je biskup govorio o okupljanju kršćana oko euharistije, važnosti vjere te razmatranja Božje riječi prije primanja euharistije. Papa Lav XIV. je pozvao sve nas vjernike da upremo pogled prema Srcu Isusovu kako bi on preobrazio naša srca čineći ih strpljivima, velikodušnijima i suosjećajnijima, dodao je.
Biskup je, govoreći o procesiji nakon mise, istaknuo kako vjernici žele posvjedočiti da, slijedeći Kristov put istine i ljubavi te živeći u skladu s kršćanskim i ljudskim vrijednostima, sukladno svojim sposobnostima i darovima, žele pridonositi dobrobiti grada, biskupije i svakog pojedinca.
S biskupom su suslavili katedralni župnik don Marin Lučić i drugi katedralni svećenici, kao i redovnici iz gradskih samostana.
U tijelovskoj procesiji ulicama Grada biskup je nosio Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici pod baldahinom koji su nosili bratimi Presvetog Sakramenta. Putem kojim je prolazio Sakrament, prvopričesnici u bijelim haljinama bacali su latice cvijeća. U procesiju su se također uključivali redovnici i drugi vjernici nakon misa u crkvama.
Mješoviti katedralni zbor predvodio je pjevanje euharistijskih pjesama. Četiri postaje zaustavljanja s molitvom i blagoslovom bile su ispred crkve sv. Josipa, ispred franjevačke crkve, ispred sv. Vlaha i u katedrali.
Jelica Gjenero/Dubrovačka biskupija
