Anastaziji uklonili kućicu, a zima dolazi. ‘Filmovi se mogu snimati, oni ne oštećuju – a kućica oštećuje?’

606

Sjećate se stanovite mačke Anastazije? Kućicu su joj uklonili, javnost ju je zaboravila, a ona na Kneževom dvoru obitava u kartonskoj kutiji.

“Ova mačka je proživjela ove sezone što nije proživjela niti jedna životinja ne u Hrvatskoj, nego u svijetu. Nju stalno obilaze, maze je, ne daju joj mira ni po danu ni po noći. Da je ona imala kućicu, ona bi se zavukla u nju. Slikali bi je, ali nitko je ne bi gnjavio”, prepričava za RTL.hr Srđan Kera, graditelj mačje kućice za Anastaziju.

On je izgradio kućicu koja se u potpunosti uklapala u vizuru stare gradske jezgre. Za gradnju mu je trebao, kaže, 21 dan.

“Najveći je problem bio taj što u Dubrovniku ne možete nabaviti materijal. To je trebalo stići iz Karlovca. Dok sam ja to naručio, pa dok je to došlo… Zezao sam se 21 dan. Što mjerio, što crtao, što preračunavao”, kazuje Kera.

Ne samo da je napravio kućicu, nego je pazio da poštuje sva pravila. Na kućicu je stavio gumene podloške kako ne bi oštećivala kamen stare gradske jezgre.

“Mene sada zanima – gdje to ima gumenih podloga na stolovima i stolicama, nosačima suncobrana i ostalim stvarima koje se nalaze na javnoj površini koja je pod zaštitom UNESCO-a? Nema nigdje. To se gura, kamenje se oštećuje… Ja sam baš išao ciljano to staviti da nitko ne može reći da je ta kućica nešto oštetila”, kaže Kera.

Ipak – ne žali ni za jednim danom koji je na gradnju potrošio.

“Ja sam išao s namjerom da učinim što je najbolje za tu mačku. Da ona ima koliko-toliko nekakav zaklon. Da je zaštićena od maltretiranja. Jer vi morate to vidjeti sad, trebalo bi staviti kameru da snimi. Dolaze turisti, ubacuju joj opuške u vodu, neku večer je netko razvukao cijeli burek… Pa neće mačka jest burek. Ili one okrajke od pizze”, priča Kera u nevjerici.

Više jednostavno ne zna što činiti. Kaže kako se za mačku najviše brine njegova majka koja je sada ipak u godinama, i to vrlo emocionalno doživljava. Hrani je, donosi joj meso tri puta dnevno, čak ponekad i kasno u noći.

Anastazija je zaista jedna turistička atrakcija – a zanimljivo je, kaže Kera, kako država koja živi od turizma ne obraća pažnju na ovaj turistički potencijal.

“Sada vodiči, kada vode turiste po gradu, obavezno stanu i pričaju o Anastaziji. Razumijete, ona je jedinstvena. Ona je simbol Dubrovnika, ona je izabrala Knežev Dvor”, kaže.

A zašto je Anastazija izabrala baš Knežev dvor? Kera prepričava kako tamo postoji duga tradicija, tolika da postoji spis u povijesnom arhivu u Dubrovniku u kojem stoji kako je u 15. stoljeću upravo na tom mjestu bio notar koji je prolio tintu po svojim spisima. Jedna je mačka tada prošla preko spisa i ostavila svoje otiske. Ostalo je povijest.

“Jedan je to gospodin, koji je pisao doktorsku disertaciju, pronašao i od tad je to postao najtraženiji dokument u povijesnom arhivu u Dubrovniku. Stranci koji su to čuli dolaze i hoće vidjeti taj dokument”, kazuje.

Dakle, postoji cijela priča – koja ima turistički potencijal i koja se mogla na neki način iskoristiti.

“Meni sada prodaju priču da se mi bavimo turizmom. Mi se ne bavimo turizmom jer od toga nemamo ništa. Dođite u Dubrovnik pa recite – što smo mi to dobili? Sve je uništeno, i to od turizma”, kaže Kera.

Spominje kako su pored kućice prolazili i premijer, i ministri, i crkvene ličnosti – i na kućicu nitko nije reagirao.

“Ta kućica je bila baš u žiži. Nikome nije smetala. Anonimno ju je netko prijavio… Ja bi takvu anonimnu prijavu istog momenta odbacio. Osoba koja nema hrabrosti reći svoje ime i prezime, pa ne. I onda su temeljem te prijave makli kućicu. Ona je jednostavno nestala”, govori graditelj kućice.

Kaže kako je nestala na jedan vrlo ružan način. Prisjeća se kako je te noći padala kiša.

“Ja sam skoro počeo plakat kad sam vidio tri curice, maloljetnice, jedna je skinula svoju kabanicu i stavila da bi se mogla mačka ugrijati. To je toliko za mene bilo emotivno… Ja da sam gradonačelnik ne da bi stavio kućicu, ja bi je pozlatio“, govori nam Kera.

Za micanje kućice kaže kako je grad – “prodao fintu”.

“Onog trenutka kada su makli kućicu nitko nije reagirao. Prodana je finta da se radi o zakonu koji je star 70 godina što je totalna besmislica. Pazite, 70 godina. To je bilo doba Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ona se promijenila ’63 u Socijalističku. Taj zakon je, pazite, automatski prestao vrijediti onog trenutka kada je država promijenila ime. Nemoguće da mi koristimo taj zakon. Ja neću sada prozivati da to govori stranka koja je ogorčena na taj sistem koji je onda bio… Kako možete govoriti neke stvari, a koristite zakone iz tog sistema? To je sramota njima”, govori Kera.

Druga stvar koja ga muči je argument kako se radi o baštini pod zaštitom UNESCO-a i govori kako je ista stvar moguća u drugim gradovima – samo kod nas ne.

“Cijeli Grad je pod zaštitom. Čak su sad i proširili to područje. Ako može stol od kafića, zašto ne može kućica? Šta, treba platiti? Pa onda recite, treba platiti, pa da platim i gotova priča. Samo neka kažu koliko treba. Ima još jedna glavna priča, filmovi se mogu snimati, oni ne oštećuju – a kućica oštećuje?”, pita se.

Zbog svega su građani raspisali i peticiju – koja je predana, ali nažalost, nije obvezujuća.

“Mačka je najmanji problem. S njom, da su bili pametni, mogli su renovirati zidove koji su pošarani tamo gdje je ta kutija. Inače, u atriju postoji spomenik Mihu Pracatu. On je bio pučanin koji je sve svoje dobro koje je zaradio tijekom života ostavio Dubrovačkoj Republici. O tom se spomeniku u to doba vijećalo i vijećalo, pa su odlučili podići spomenik kao jedinom pučaninu kojem je to dozvoljeno. To su mogli napraviti i s Anastazijom – da bude jedina mačka u gradu kojoj je to dozvoljeno”, govori naš sugovornik.

A Anastazija je, samo da bude jasno, gost za poželjeti, pa je isto i zaslužila.

“Tamo ima još mačaka, dođu još dvije, tri, ali one su tu ‘pođi mi – dođi mi’. Anastazija je stalno tamo, samo ide ispod trijema. Tu šeta, a jedino kad ode je kad mora ići obaviti nuždu. Ona ode i vrati se, nikad nije to obavila tamo”, kaže.

Dodaje kako mu je izrazito žao što se Dubrovnik toliko osramotio. Jer turisti dolaze, a grad za Anastaziju nije napravio – ništa.

“Neku večer je bio jedan mladi bračni par iz Japana koji su isključivo došli u Dubrovnik da vide mačku Anastaziju. U Japanu su te ‘trikolore mačke’ svetinja”, govori Kera. Za Hrvate očito nisu.

Kaže kako kućicu vratiti zasad neće jer su ga već prozivali da se “bori protiv legalno izabrane vlasti”.

“Te prozivke… Meni to u životu ne treba. A oni će jednostavno cijeli život imati taj epitet, kako im je mačka poručila – s mržnjom su ubili ljubav”, zaključuje Kera.

RTL.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *