Vijećnica SDP-a, Anita Bonačić Obradović, uputila je priopćenje koje prenosimo u cijelosti.

-POŠTO SPORT? POŠTO ZDRAVLJE?

Država propiše obvezne preglede, HZZO ih ne plaća, a dubrovačku djecu šaljemo privatnicima.

Ovih dana roditelji dubrovačkih sportaša dobivaju obavijesti da, žele li da njihova djeca nastave trenirati i natjecati se, liječnički pregled mogu obaviti privatno i potvrdu donijeti u klub.

Oprostite, ali kako smo došli do toga?

„Po novom zakonu o sportu naš dosadašnji doktor sportske medicine nažalost ne može napraviti liječnički pregled našoj djeci…” tako je glasila poruka roditeljima.

Formalno, promjene nisu došle „novim zakonom”, nego novim Pravilnikom o zdravstvenim pregledima sportaša, donesenim na temelju Zakona o sportu i na snazi od ožujka ove godine.

Tim Pravilnikom značajno je proširen opseg pregleda. Uvedeni su 12-kanalni EKG, spirometrija, a za dio sportaša i laboratorijske pretrage poput krvne slike, jetrenih enzima, ureje, kreatinina, glukoze, željeza, urina i TSH-a.

Nitko ne spori potrebu za kvalitetnim sveobuhvatnim pregledima.

Ako će novi standard bolje štititi zdravlje naše djece, takav standard treba pozdraviti.

Ali onda dolazimo do apsurda.

Ministarstvo propiše koje pretrage sportaš mora napraviti, a Ministarstvo zdravstva istodobno liječnicima poručuje da za potrebe pregleda sportaša ne postoji zakonska osnova za uputnice na teret HZZO-a te da se pretrage obavljaju o osobnom trošku pacijenta.

Država propiše što dijete mora napraviti da bi se smjelo baviti sportom, a roditelju kaže: račun je vaš. Plati.

Jedan takav pregled danas stoji oko 70 do 90 eura po djetetu.

Za obitelj s dvoje djece u sportu to je do 180 eura, a s troje djece do 270 eura godišnje, samo da bi djeca mogla nastaviti trenirati i natjecati se.

A što imamo u Dubrovniku?

Imamo liječnika koji godinama, uz financiranje Grada, obavlja preglede dubrovačkih sportaša.

Imamo i činjenicu da Grad Dubrovnik i za 2026. godinu u Programu javnih potreba u športu ima predviđena 34.000 eura za zdravstvene preglede sportaša.

Ali ako je novim Pravilnikom opseg pregleda značajno povećan, postavlja se vrlo jednostavno pitanje:

Je li tih 34.000 eura uopće dovoljno?

Jer ako nije, onda će Grad očito morati rebalansom povećati sredstva za zdravstvene preglede sportaša.

I to treba napraviti na vrijeme, a ne čekati da roditelji plate iz vlastitog džepa pa tek onda tražiti rješenja.

Unatoč već predviđenom novcu, roditeljima se sada govori da pregled moraju obaviti privatno.

Istodobno se za dio djece organizira dolazak privatnog pružatelja iz drugog grada iz druge županije (Imotskog),a pregledi su se, prema informacijama roditelja, obavljali u hotelskoj sali.

I tu stvari postaju potpuno nelogične.

Novi Pravilnik propisuje da se pregledi obavljaju u zdravstvenoj ustanovi ili specijalističkoj ordinaciji koja mora zadovoljavati propisane uvjete u pogledu prostora, zdravstvenih radnika i medicinsko-tehničke opreme.

Ako dosadašnji model više ne zadovoljava te uvjete, Grad roditeljima duguje vrlo jednostavan odgovor:

Što točno nedostaje?

Je li problem u liječniku?

U prostoru?

U opremi?

Koliko bi koštalo da se postojeći sustav uskladi s novim pravilima?

I još važnije, što je Grad učinio u šest mjeseci otkako je Pravilnik na snazi da se to riješi?

Jer nije rješenje da na početku sportske sezone roditelju kažete:

„Snađite se privatno.”

A ako je stroži standard prostora i opreme razlog zbog kojeg dosadašnji model više ne može funkcionirati, onda treba objasniti i pod kojim uvjetima privatni pružatelj iz drugog grada može pregledavati našu djecu u hotelu.

Standard mora biti isti za sve.

Ili vrijedi za sve, ili ne vrijedi ni za koga.

Želimo ozbiljne preglede.

Želimo viši standard.

Želimo da se zdravstveni problemi otkriju na vrijeme i da naša djeca sigurno treniraju.

Ali ako država propiše viši standard, onda mora stvoriti sustav u kojem je taj standard dostupan svakom djetetu, a ne samo onome čiji roditelji mogu platiti privatni pregled.

U trenutku kada svi govorimo kako djecu treba maknuti od ekrana, poticati ih na kretanje i uključivati u sport, posljednje što smijemo napraviti jest bavljenje sportom učiniti dodatnim troškom obiteljskog proračuna.

Općina Župa dubrovačka to je razumjela. Prije nekoliko dana najavila je da će sufinancirati obvezne preglede kako trošak ne bi bio prepreka djeci za bavljenje sportom.

Dubrovnik, s neusporedivo većim proračunom i već predviđenim novcem za preglede, zasad nema ni takvu najavu.

Zato tražim da Grad Dubrovnik odmah objavi:

Zašto postojeći model više nije dovoljan?

Koji konkretni uvjeti iz novog Pravilnika nisu zadovoljeni?

Što je Grad poduzeo da ih osigura?

Koliko je od predviđenih 34.000 eura do sada iskorišteno?

Je li tih 34.000 eura dovoljno za novi opseg obveznih pregleda, a ako nije, kada će se rebalansom osigurati dodatna sredstva?

A roditeljima koji su pregled već platili privatno, jer drugog rješenja u tom trenutku nisu imali, trošak treba refundirati.

Ako je Grad već osigurao novac upravo za zdravstvene preglede sportaša, onda nije prihvatljivo da roditelji isti pregled dodatno financiraju sami.

Ne možemo imati sustav u kojem država propiše obvezu, HZZO kaže da je neće platiti, lokalni kapacitet prestane biti dovoljan, Grad ima 34.000 eura u proračunu, a roditeljima na kraju kažemo:

SNAĐITE SE PRIVATNO.

PLATI PA SE RUGAJ!