Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih Washingtonom i okolicom grada bilo je mnogo slučajeva ubojstava, a mlada policajka Romaine Jenkins bila je prva žena u odjelu za ubojstva. Poslana je kako bi istraživala ubojstva djece i pobačaje, koji su tada bili protuzakoniti, a muški kolege koji su imali djecu mahom se time nisu htjeli baviti. No već na početku karijere zadesili su je slučajevi koje još uvijek nosi sa sobom – o njima stalno razmišlja, neprestano prolazi kroz dokumente i prisjeća se čega se sve sjeća, piše The Washington Post. Ubojstvo šest djevojaka, u dobi od 10 do 18 šokiralo je zajednicu. One su otete na cesti, silovane ili čak zlostavljane nakon smrti, udavljene, te odbačene negdje pokraj ceste. Slučaj je godinama privlačio pažnju, a bio je to prvi puta da se, danas 75-godišnja Jenkins, susrela sa zločinima serijskog ubojice. Jenkins je već 24 godine u mirovini, no nema dana, kaže, kada ne razmišlja u sudbini djevojčica. Budi se razmišljajući o fizičkim dokazima koji su joj stotine puta prošli kroz ruke – zašto je svježe izravnana kosa jedne od žrtava postala kovrčava, znači li to da ju je ubojica prao? “Ti su slučajevi postali dio mog DNK, nema dana kada ne razmišljam o njima, i to ću raditi dok u meni ima života”, kaže Jenkins koja kada na televiziji ili u novinama pročita nešto što misli da bi moglo imati veze sa slučajevima odmah odlazi kopati kroz čak deset kutija kopija dokumenata. Jenkins se ubojstvima aktivno bavila tada, a 2000-ih je njezin posao nastavio detektiv James Trainum.
Detektivka je za vrijeme prvog ubojstva imala 28 godina, kada je došao poziv da je pokraj autoceste pronađeno tijelo. Ulice su bile prepune prosvjednika protiv rata u Vijetnamu, pa je promet bio otežan. Žrtva je bila, ispostavilo se, 13-godišnja Carol Spinks, sramežljiva osnovnoškolka koja je po cijele dane vani igrala gumi-gumi. Oteta je šest dana ranije nakon što ju je starija sestra Valerie natjerala da ode u dućan po smrznutu hranu i sodu. Djevojčici je, kao i ostalih sedmero braće i sestara, bilo strogo zabranjeno po noći napuštati kuću, a majka je bila u posjeti kod tete. Mama je Carol čak vidjela na putu u dućan te joj je rekla neka obavi kupnju ali da ju kod kuće čeka “tradicionalna kazna remenom jer je bila neposlušna”, međutim Carol se nikada nije vratila kući. “Ubojicu u svojoj glavi vidim kako se vozi kvartom i gleda djevojčice koje okvirno poznaje, zna iz kojih su obitelji i gdje stanuju. Upravo zato jer je i on njoj poznat uspije nagovoriti Carol da s njime uđe u automobil. Vozi ju doma gdje ju nekoliko dana drži na životu, i uživa u svojoj fantaziji. I onda mu sine da je više ne može vratiti na cestu, stvar je kulminirala, mora je ubiti”, kaže o prvom slučaju detektiv Trainum. Carol je bila silovana, imala je porezotine po trupu, rukama i licu ali je preminula od davljenja, a na njezinom su tijelu nađeni ostaci zelene tkanine. U želucu su pronađeni ostaci hrane, točnije citrusa, što je pokazatelj da ju je ubojica i hranio. Slučaj su vodili drugi detektivi, sada već pokojni, no Jenkins si nije mogla pomoći a da se ne upozna sa svakim detaljem slučaja.
Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/brutalno-su-ubijene-70-ih-a-ubojica-jos-nije-otkriven-15876 – www.express.hr
