Prvog dana listopada 1991. crnogorski rezervisti i dvije bojne crnogorske brigade JNA Sava Kovačević iz smjera Ravnog i Trebimlje, krenuli su prema Čepikućama pod zapovjedništvom generala Milana Torbice. Napad su spriječili hrvatski branitelji, pripadnici Zbora narodne garde, MUP-a i dragovoljci Domovinskog rata,  a agresor je pretrpio gubitke. Među poginulima su bili zapovjednik i dozapovjednik formacije, a više od 400 pripadnika JNA i rezervista povukao se prema Trebimlji odakle su minobacačima uzvratili po našim braniteljima. 

Zašto je važna bitka u Čepikućama za obranu hrvatskog juga? Zato što su naši hrabri branitelji držali ovu liniju obrane naredna 53 dana i time potpuno poremetili neprijateljsku strategiju. Svake se godine naši branitelji nađu u Čepikućama, evociraju uspomene na ovu bitku i što je najvažnije, iako je bilo ranjenih, ne oplakivaju svoje mrtve jer nisu izgubili nijednog vojnika. Nakon mise u Trebimlji, okupe se kod bijelog križa, rada Mata Vuletića, gdje se okupljenima obrati Marko Mujan, tadašnji zapovjednik 1.samostalne A bojne ZNG-a.

Na druženju kod obitelji branitelja Tomislava Batine u Trebimlji, branitelji i njihovi gosti prisjećaju se i generala Daidže, koji je organizirao obranu na ovim prostorima.

Podsjetimo, Udruženje boraca ratova od 1990. Crne Gore predalo je Specijalnom državnom tužilaštvu istragu o “sačekuši” u Čepikućama, o čemu je pisao crnogorski Dan online:

” Od­mah po do­bi­ja­nju ove in­for­ma­ci­je, SDT je for­mi­ra­lo pred­met i po­če­lo sa is­pi­ti­va­njem ovih na­vo­da. Tu­ži­la­štvo se za po­moć obra­ti­lo ko­le­ga­ma iz Hr­vat­ske i Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne, na či­jim te­ri­to­ri­ja­ma su po­či­nje­ni zlo­či­ni.
U mje­stu Če­pi­ku­će kod Du­brov­ni­ka ubi­je­ni su Ran­ko Bo­jić, Vo­ji­slav Bu­la­to­vić i To­mi­slav Bu­la­to­vić iz Ko­la­ši­na, Želj­ko Pan­du­ri­ca i Mi­lo­van Smo­lo­vić iz Moj­kov­ca i Ra­di­sav Sr­da­no­vić i Ra­sim Mu­rad­ba­šić iz Pod­go­ri­ce..Na če­lu jed­ne gru­pe je bio sa­da po­koj­ni Ni­jaz Ba­tlak, biv­ši usta­ški ju­ri­šnik Pa­ve­li­će­ve NDH iz Zve­ko­vi­ce kraj Cav­ta­ta, a na če­lu dru­ge gru­pe bio je Mar­ko Mu­jan – po­bu­nje­nik, ko­man­dant Te­ri­to­ri­jal­ne od­bra­ne Kor­ču­le, ko­ji se is­ta­kao u pre­u­zi­ma­nju ta­mo­šnjih obje­ka­ta JNA, da bi u lje­to 1991. go­di­ne bio ime­no­van za za­po­vjed­ni­ka ZNG-a u Du­brov­ni­ku. Ba­tlak i Mu­jan su ka­sni­je ob­je­di­ni­li svo­je sna­ge u Če­pi­ku­ća­ma, ma­lom na­se­lju u za­le­đu Du­bro­vač­kog pri­mor­ja uz lo­kal­nu ce­stu ko­ja vo­di od Sla­nog pre­ma Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni.”

Ne pišu crnogorski mediji, a ni Udruženje boraca u odmazdi u Ravnome, gdje su ubijani ljudi, odvođeni u koncentracijski logor u Bileću, ne govore o spaljenim kućama i silovanim ženama. Nikada nitko za to nije odgovarao.