U ranim jutarnjim satima prije 27 godina, agresor je napao Grad. Jedinice JNA i TO Crne Gore prešle su granicu na Debelom Brijegu i krenule prema Konavlima, dok su postrojbe TO istočne Hercegovine i dijela trebinjskog korpusa JNA krenule prema Gornjem Brgatu i iz Huma prema Osojniku.
Tog jutra raketirali su repetitor na Srđu i doveli Dubrovnik u komunikacijsku blokadu, uništili su trafostanicu u Komolcu kao i stanice za opskrbu vodom. Dubrovnik je bio odsječen, bez struje i vode. To je bio tek početak užasa. Nismo mogli ni sanjati kako ćemo provoditi iduće mjesece svojih života.
Nismo mogli ni sanjati kako će popaliti naše Konavle, Primorje i Župu, kako će neprijatelj ući u Rijeku dubrovačku. Kako im ništa neće biti sveto, ni bolnica ni crkve, ni civili, čak ni djeca. Krenula je agonija u kojoj smo pokapali naše sugrađane i one koji su nam pomagali braniti Grad.
To je bio dan kada smo shvatili kako više ništa neće biti isto. Dan koji ćemo zauvijek pamtiti-1.listopada 1991.
