Danas se u svijetu obilježava Svjetski dan borbe protiv reumatoidnog artritisa. To je teška, kronična, upalna bolest vezivnog tkiva koja se najviše očituje na zglobovima. Danas samo u Europi od artritisa boluje više od 3 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj 50.000 osoba. Reumatoidni artritis se smatra najčešćom upalnom reumatskom bolesti.

To je bolest sustava, širi se i na unutarnje organe kao što su pluća, oči, srce, živčani i krvožilni sustav. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a bolest je tri puta češća kod žena. Kod 80% bolesnika počinje postupno. Nakon nekoliko tjedana do mjeseci počinju karakteristični simptomi vezani za zglobove: bol, oteklina i ukočenost. Najprije se javlja bol u zglobovima koja sve dulje traje i sve je intenzivnija. Ukočenost zglobova je najizraženija u jutarnjim satima, u početku je kraćeg trajanja, a poslije sve dulja i traje do nekoliko sati. Upravo je ta jutarnja ukočenost karakteristična za reumatoidni artritis.

JUVENILNI IDIOPATSKI ARTRITIS, skraćeno JIA, najčešća je kronična reumatska bolest u djece, te jedan od glavnih uzroka kratkotrajnog ili dugotrajnog invaliditeta. JIA smanjuje kvalitetu života djece, te ukoliko se adekvatno i pravovremeno ne liječi bolest napreduje i rezultira trajnim promjenama na zglobovima. Cilj liječenja oboljele djece je postizanje remisije, a ne ublažavanje simptoma.

Veći broj djece sa područja naše županije u posljednje vrijeme sa simptomima dječjeg artritisa odlazi u Zagreb na uspostavljanje dijagnoze i kontrole.

Što je zapravo JIA? To je dugotrajna upala zglobova koja je po nekim aspektima slična reumatoidnom artritisu odraslih, ali joj je uzrok nepoznat, te nastupa prije 16. godine života.

Simptomi ove autoimune bolesti su bolni, otečeni i ukočeni zglobovi, najčešće koljeno, gležanj i lakat. Kasnije se javlja upala zglobova obadviju šaka, vrata i kukova. Simptomi mogu biti trajni ili se pojavljivati i povlačiti.

Tri su glavna tipa juvenilnog reumatoidnog artritisa:

–Poliartikularni artritis više pogađa djevojčice nego dječake. Simptomi su: otečenost ili bol u 5 ili više zglobova. Mali zglobovi šake su također pogođeni bolešću, kao i zglobovi koji su pod opterećenjem, kao što su koljena, kukovi, gležnjevi, stopala i vrat. Pored toga, moguća pojava blage vrućice, kao i izbočina ili čvorića na tijelu na područjima koja trpe pritisak uslijed sjedenja ili pregibanja.

–Oligoartikularni JRA pogađa 4 ili manje zglobova. Simptomi su: bol, ukočenost ili otečenost zglobova. Ova vrsta artritisa najčešće „napada” zglobove koljena i šake.

-Sistemski JRA pogađa cijelo tijelo. Simptomi uključuju visoku temperaturu koja se često povisuje navečer, a nakon toga može naglo spasti i vratiti se na normalu. Za vrijeme vrućice dijete se može osjećati vrlo bolesnim, izgledati blijedo ili dobiti osip. Osip se može naglo povući i ponovo pojaviti. Može doći i do povećanja slezene i limfnih čvorova. S vremenom, većina zglobova tijela postane otečena, bolna ili ukočena.

Kod jednog postotka djece sa ovom bolešću, razvija se i uveitis na očima, tj upala šarenice i cilijarnog tijela u prednjoj očnoj komori, koja se otkriva samo ciljanom pretragom. Kako upala cilijarnog tijela može izazvati sljepoću, važno je dijete redovito odvoditi na kontrolu i prve simptome uveitisa promptno liječiti.

Isto tako, kod određenog broja djece dolazi do osteopenije ili osteoporoze, što se kontrolira denzitometrijom.  Osteopenija je smanjena gustoća kostiju nastala zbog gubitka koštane mase. Osteoporoza je napredujuće smanjenje gustoće kostiju koje kosti čini slabijima i podožnijima prijelomima.

U većini slučajeva, JIA se može liječiti i djeca mogu ući u remisiju kombinacijom lijekova, fizioterapije i tjelovježbe.

Roditeljima je vrlo teško prihvatiti dijagnozu, izgubljeni su u moru podataka, odlaženja na kontrole koje se tada, na samom početku, odvijaju svako mjesec dana u Vinogradskoj bolnici ili na Srebrnjaku u Zagrebu.

Bolest djeteta preuzme život jedne obitelji, koja se sada fokusira na liječenje, fizioterapiju, mijenjanje prehrane, dijeljenje iskustava s drugim roditeljima, u kojima najčešće pronalaze utjehu i oslonac. Djeca često izostaju sa nastave, a moraju nadoknađivati propušteno, kako bi sa uspjehom završili školsku godinu. Često moraju dugo pisati, što im stvara problem ukoliko su im zahvaćeni zglobovi na rukama. Dok bolest traje, moraju izbjegavati nagle skokove, skokove na tvrdim podlogama, ne mogu sudjelovati na satovima tjelesnog odgoja ili se igrati na igralištu s vršnjacima.

Roditelji se žale na školski sustav i na okolinu koja često ne razumije stanje njihove djece.