Denis Pavela u najnovijoj objavi na Facebooku posvetio je status dubrovačkom liječniku Žarku Vrbici. Njegov osvrt prenosimo u cijelosti.
-Dr. Žarko Vrbica, ugledni pulmolog, odrastao je u liječničkoj obitelji, gdje je od najranijeg djetinjstva bio okružen medicinom, slušajući razgovore svojih roditelja i njihovih kolega. Ipak, unatoč tome, dugo nije bio siguran da će krenuti tim putem. Kako su mu matematika i informatika, tada još u začecima, išle iznimno dobro, ozbiljno je razmišljao o elektrotehnici i informatici. Tek u posljednjoj godini srednje škole, dijelom pod utjecajem najboljeg prijatelja, donosi odluku o upisu medicine. Iako su mu roditelji savjetovali manje zahtjevan put, tu odluku, kaže, nikada nije požalio.
Danas, nakon dugogodišnjeg rada, ističe kako je najveća nagrada u medicini osjećaj da ste pomogli čovjeku, bilo da ste ga izliječili, produžili mu život ili barem ublažili njegove tegobe. Posebno ga raduje i kontinuirani napredak medicine koji omogućuje sve kvalitetnije liječenje većeg broja bolesnika. Tijekom svoje karijere svjedočio je velikim pozitivnim promjenama, što mu daje dodatnu motivaciju.
Iako su brojni pacijenti ostavili trag, jedan slučaj posebno mu je ostao urezan u pamćenje. Na samom početku specijalističkog staža, u svega nekoliko minuta posumnjao je na izuzetno rijetko stanje kod mlade trudnice. Uz pomoć kolega, koji su sumnju potvrdili tadašnjim dijagnostičkim metodama, organiziran je hitan transport, unatoč buri u jedinu ustanovu u Hrvatskoj spremnu za takav zahvat. Tamo je tim kardiokirurga na čelu s prof. Sutlićem i ginekologa pod vodstvom prof. Kuvačića izveo carski rez i operaciju na otvorenom srcu u jednom aktu, čime su spašeni životi i majke i djeteta. Riječ je o iznimno rijetkom zahvatu i u svjetskim okvirima, a slučaj je kasnije prezentiran na brojnim stručnim skupovima uz pohvale struke.
Poseban ponos, ističe, leži u činjenici da je dijagnoza postavljena u njihovoj općoj bolnici, dok su se i poznate svjetske klinike suočavale s izazovima u sličnim situacijama. Upravo takvi trenuci pokazuju veličinu medicine, kada jedna odluka, donesena u pravom trenutku, može značiti razliku između života i smrti.
Osim velikih trenutaka, važni su i oni mali. Dr. Vrbica ističe kako mu puno znači rad u timu u kojem vladaju dobri odnosi. Na odjelu koji vodi odluke se donose zajednički, a trenuci predaha koriste se za druženje i razmjenu iskustava. Upravo ta svakodnevna povezanost pomaže lakše nositi se s izazovima posla, osobito u manjim bolnicama gdje se obveze često preklapaju i zahtijevaju stalnu prilagodbu.
Kroz godine rada naučio je koliko je važno razumjeti ljude. Medicina nije samo znanost, već i vještina prepoznavanja individualnih potreba svakog pacijenta. Današnji pristup temelji se na personaliziranoj medicini, gdje se terapija prilagođava pojedincu. No, ističe kako pacijenti često ni sami ne znaju jasno izraziti što žele, zbog čega je pronalazak najboljeg pristupa dodatni izazov.
Promjene u odnosu pacijenata prema zdravlju i liječnicima također su očite. Danas se očekuje brzo i potpuno izlječenje, što nije uvijek moguće, osobito kod kroničnih i teških bolesti. Medicina je, na neki način, postala žrtva vlastitog uspjeha. U takvim situacijama često se prisjeti riječi koje je čuo tijekom Domovinskog rata u Konavlima, kada je liječio starijeg pacijenta s teškom upalom pluća. Objašnjavajući ozbiljnost situacije njegovom sinu, prekinut je rečenicom: „Doktore, nisam te zvao da liječiš od smrti, nego od bolesti!“ Te riječi i danas mu služe kao podsjetnik na granice medicine.
Naglašava kako je povjerenje temelj svakog liječenja. Bez njega, kvalitetan odnos liječnika i pacijenta nije moguć. Istovremeno, smatra da je traženje drugog mišljenja legitimno i često korisno, osobito kod težih dijagnoza. Problem nastaje kada se sumnje jave usred liječenja, potaknute brojnim „savjetima sa strane“, što može negativno utjecati na ishod.
Kada skine bijelu kutu, dr. Vrbica ostaje posvećen svom pozivu, ali uživa i u svakodnevnim životnim radostima, obitelji, putovanjima, izletima, skijanju, kazalištu i koncertima. Posebno mjesto u njegovom životu zauzima Kalamota, gdje pronalazi mir i vraća energiju.
Nakon napornih dana, opušta se šetnjama, druženjem s obitelji ili jednostavno uz dobru glazbu i knjigu, ovisno o razini umora. Kroz život ga prati jednostavna, ali snažna misao koju je jednom dobio na razglednici: „Jesi li danas živio?“ Upravo ta rečenica postala je njegov životni moto.
Za kraj, mladima koji razmišljaju o medicini poručuje da je riječ o pozivu, a ne samo profesiji. To je put koji traži odricanje, trud i predanost, ali onima koji ga iskreno vole donosi neprocjenjivo zadovoljstvo – napisao je Pavela.
