DOŠAO JE NA GROB SVOG PRIJATELJA I NAPISAO NEŠTO ŠTO NIKADA NEĆETE ZABORAVITI

24
Suborac je ostavio na grobu svog poginulog prijatelja Zorana Čikotića, jednog od heroja i branitelja Vukovara jednu od najljepših i najtužnijih pjesama koje ste i koje ćete ikad pročitati:
 

Kako si mi, dragi prijatelju moj

Zaboravljen pod blatnim slavonskim poljem

Da li još uvijek negdje biješ boj

Ili si možda u nekom svijetu boljem?
 

Sjećaš li se, dragi prijatelju moj

Maturalnog plesa osamdesetdevete

Posljednji trenuci razuma zdravog

Dok nisu zavladale laži i klevete.
 

Za djevojke smišljali smo razne priče

Kleli se nebu u bile i plave

Slušali Haustor, Pušenje i Azru

Pozitivnim mislima punili glave.
 

Kako smo bili puni života

Pred nama cijeli bio je svijet

Mislili smo zaustaviti neće nas ništa

A onda su nam krila skinuli pred let.
 

Pjesme, filmove i romane

Zamijeniše neke parole i govori

Kafiće, igrališta i školske klupe

Srušene kuće, puške i rovovi.
 

Pamtiš li rastanak one noći

18. 11. na kalendaru

Ja sam razmijenjen, a tebe su našli

Mnogo godina kasnije u nekom bunaru.
 

Boli li te prijevara, prijatelju moj

Prvi smo išli kad su nas zvali

A sada više ne pitaju za nas

Tek možda pred izbore netko nas hvali.
 

Padne li ti na pamet, prijatelju moj

Kako je trebalo biti sada

Naša su djeca trebala trčati

Obalom Dunava, istim onim ulicama grada.
 

Ne dolazim često, prijatelju moj

Jer sva sjećanja odmah mi se vrate

I na licima ljudi ne vidim osmijeh

Vrijeme ovdje stoji, svi još uvijek pate.
 

Tužna je istina, prijatelju moj

Boli jače neko ikoja rana

Na kojem god sada bili svijetu

Svi smo mi umrli toga dana.
 

Valja mi poći, prijatelju moj

Na grobu ti ostavljam pjesmu i svijeću

Ne zamjeri ako više se ne vratim

Jer misliti na tebe prestati neću.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *