Ministarstvo turizma i sporta ovih dana je uputilo dopis Savezu i klubovima u kojem su ih obavijestili o bojkotu utakmica u Kotoru zbog imena naziva bazena. Naime, Crnogorci su bazen nazvali po bivšem vaterpolistu Zoranu Gopčeviću. Gopčević nije za života bio samo vaterpolist nego i jedan od zapovjednika u logoru Morinj.

Pa podsjetimo, još tijekom ljeta 1991. JNA je pripremila koncentracijske logore u Morinju, Kumboru i Bileći, a kroz njih su prošla ukupno 427 zarobljenika, od čega u Morinju 289. Zbog mučenja i premlaćivanja, tri se osobe nikada nisu vratile, a još ih je više od pedesetak umrlo neposredno nakon puštanja. Mnogi od naših preživjelih i živih logoraša svakodnevno žive s traumama koje su doživjeli u logoru. Sve je to razlog zbog čega je Ministarstvo turizma i sporta donijelo ovakvu odluku.

Pitali smo dubrovačke branitelje što oni misle o ovakvoj odluci.

-Što imam reći na ovu temu nego da se slažem s odlukom ministarstva. Brat mi je poginuo za ovu državu i sam sam hrvatski branitelj, sramota bi bila kad bi naši vaterpolisti igrali pod krovom bazena koji nosi ime ratnog zločinca koji je tukao naše civile i branitelje u koncentracijskom logoru Morinj, kazao je za Dubrovnik INsider dragovoljac Domovinskog rata Nikša Koprivica.

-Podržavam odluku ovog ministarstva jer samo nazivanje bazena imenom zločinca je čin arogancije i nepoštovanja, a kamoli da naši sportaši nastupaju pod tim krovom, kazao je jedan od bivših zatočenika srpskih logora, dubrovački branitelj Maro Simoni.

Odluku u potpunosti podržava i presjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata, Ričard Milun.

-Tko je bio i sudjelovao na bilo koji način i izvršio agresiju na Republiku Hrvatsku treba odgovarati za svoja nedjela. Crna Gora je država koja je izvršila agresiju, a dava ime bazena po jednom od zapovjednika logora?! Tim činom podržavaju agresiju i normalno je da nećemo igrati utakmice u bazenu koji nosi ime ratnog zločinca.

-Jugoslavija živi u hrvatskom vaterpolu, kroz regionalizam i tzv. Premijer lige, ma što to značilo, ali na svoj način tolerira i velikosrpstvo., smatra predsjednik Udruge branitelja Dubrovnika Marko Mujan.

-Nakon što je dokumentarni film “Dogodio se“ autora Dejana Aćimovića (snimljen u koprodukciji HRT-a i RTS) o vaterpolskoj legendi s međunarodnom trenerskom karijerom, osvojio Grand Prix za najbolji film Međunarodnog festivala sportskog filma na Zlatiboru u Srbiji, iz nedaleke Crne Gore i Zaljeva hrvatskih svetaca dolazi drugačiji odnos prema Hrvatskoj nego prema slavnom poštovanom Hrvatu Ratku Rudiću internacionalcu, kaže Mujan, pa nastavlja:

-U Kotoru freško se mijenja ime bazena i sada nosi ime Zorana Džimija Gopčevića, koji je bio zapovjednik logora u Morinju gdje su bili zatočeni i izloženi torturama hrvatski građani i zarobljeni branitelji, od kojih je malo koji ispucao rafal u obrani Debelog brijega, Vitaljine i Dubravke, ali tko udara ne pita puno.

-Ministarstvo turizma i sporta RH dopisom upućenom 15. srpnja 2024. godine predsjedniku hrvatskog Vaterpolo saveza Mladenu Drnasinu preporučuje da reprezentacija i vaterpolo klubovi iz Hrvatske ne igraju na gradskom bazenu u Kotoru dok nosi ime spomenutog zloglasnog čuvara logora Morinj. Gopčević je tamo bio zapovjednik straže i sudjelovao u mučenju i maltretiranju.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković je uputio prosvjedno pismo predsjedniku općine Kotor Vladimiru Jokiću u nadi razmatranja promjene imena koje, kako je napisao predstavlja ‘nepremostiv jaz između dva naša grada‘.
Kad je vaterpolo posrijedi ima tu čudnih stvari budući da je na svečanoj proslavi sto godina dubrovačkog Juga krajem lipnja gostovao čelnik Vaterpolo kluba Kotor Siniša Kovačević, srpski političar pobornik ratne agresije na jug Hrvatske.
Onaj Kovačević, koji je prije dvije godine u Morinju organizirao prosvjed protiv postavljanja spomen ploče za onih 300 hrvatskih civila i vojnika s područja Dubrovnika, Konavala i Cavtata koji su tamo tijekom agresije na Dubrovnik 1991. godine domaći “dečaci” zatočili i mučili.

-Kako su se naši žalili kako ne žele igrati na njegovom plivalištu i tako častiti zločinca, lukavi srpski političari u Crnoj Gori kreće iznenada, slučajno s prijedlogom za vazda famozni kompromis. Ultimatum glasi, igrat će se na ‘neutralnim terenima’, bez pomoći države i općina kako se srdačno prigrlilo iz Rijeka, a Savez prihvatio, a dobro znamo kad je financiranje privilegiranih sportova u pitanju što je prelijevanje sredstava iz šupljeg u prazno.
VPK Primorac Kotor na čelu s predsjednikom Sinišom Kovačevićem, onim istim vođom prosvjeda protiv postavljene spomen ploče u Morinju, sada radi u “interesu” sporta tako što traži da se iz njega makne politika, prethodno u nju podmećući predstavnika mučitelja hrvatskih zarobljenika. Eto primjera kako se prokušanom politikom toplo-hladno mekšaju oni naši? koji 1991. nisi ni luk jeli ni luk mirisali.
Nakon uspješnih?!? pregovora s Hrvatskim vaterpolo savezom dogovorili (kao braća Jugovići) kako će na utakmicama famozne Premijer lige Primorac iz Kotora biti domaćin na nekom od crnogorskih bazena izvan Kotora, dok će hrvatski predstavnici igrati utakmice protiv Primorca na neutralnim bazenima u Hrvatskoj. Pronašao je Kovačević “sportsko” rješenje s predsjednikom Upravnog odbora Regionalne vaterpolo lige i HVS-a Pericom Bukićem da pet utakmica protiv hrvatskih klubova Primorac odigra na neutralnom bazenu u Crnoj Gori, a da hrvatski predstavnici igraju utakmice na neutralnim bazenima u Hrvatskoj. Zbog čega je problem bazena naših klubova, nema ga, ali ima nečega drugoga… Politike pokazivanja zuba protivniku, a mi se samo nadajmo da to nismo, kao što “nismo” ni bili a napadnuti?!?
Treba li ovo zaključiti, upitati se gdje nas to guraju Premijer lige i trebamo li u njima snažiti velikosrpsku politiku, koja se pravi naivnom kad im odgovara, dovodeći pred gotov čin i ultimatume za početak s kompromisom, ali takvi ne odustaju, s toga bi im trebali odgovoriti onako kako je to Ministarstvo turizma i sporta odmah uradilo, nadam se ne samo deklarativno. Za redovno (zbog domoljubnih stavova) prozivanog gradonačelnika Grada Dubrovnika nema sumnje da je ono što izjavi dokazano hrabro i beskompromisno.
Sport u kojemu nas dovode pred zid s tvrdnjom da se pred njim odmorimo od kiša granata i gorkih sjećanja logoraša Morinja, koje smo prošli i oni doživjeli, a ne daj Bože možemo ponovo očekivati. Nikako nam to ne treba, kao ni one protukršćanske blasfemije iz Pariza.
Čuvajmo naše sportaše i sport, to je rijetko što imamo da nam za zelenim stolom nije lako maznuti, a još nije. Mnogi ne vole, ali svi poštuju hrabre. Protivnici pogotovo.
Odlučni smo i stajemo kontra jalovim lukavo unaprijed pripremljenim kompromisima iz političke “crnogorske” kuhinje našem kompromitiranom “apolitičnom” sportskom savezu vaterpolo sporta, rekao je Mujan.