Kažu neki kako ratove treba zaboraviti, okrenuti se budućnosti i ići dalje. To obično kažu oni, ratom netaknuti, oni koji nisu nikoga izgubili u ta vremena. Onima koji jesu, te godine i sjećanja su živi i danas, makar nešto bljeđe.

Dubrovačko primorje je bilo okupirano tijekom Domovinskog rata, a u jednom malom dijelu današnje Općine nalazi se i Mravinca.

Oni koji nisu uspjeli na vrijeme napustiti selo, ostali su na svojim ognjištima, na milost i nemilost neprijatelja, rezervista i vojnika Jugoslavenske narodne armije. Krenuli su paliti kuće, jednu po jednu, međutim zaustavio ih je jedan vojnik koji se zvao Gojko Toroman. Mahom su, pričaju nam svjedoci tog vremena, bili u alkoholiziranom stanju, maltretirali stanovnike, civile, odvodili na ispitivanja, prijetili mučenjem, krali i između ostalog odnijeli zavjetno zlato iz crkve.

Kako bi rekao Držić, “Rat je poguba ljudske naravi”, ali svako pravilo ima iznimke, pa osim vojnika JNA Toromana koji je spasio mnoge kuće i živote, mještani uvijek govore o hrabrom i velikom Jovanu Sredojeviću koji im je iznimno pomagao, a koji je ubijen rafalom 23. ožujka 1992. Podsjetimo, 2014. Sredojević je posmrtno odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog.

“Bila je velika tišina onih dana prije nego li su četnici napustili selo. Nije se muha čula tu noć kada su oni otišli, 25. svibnja”, pričala nam je Vera Šteta, jedna od stanovnica Mravince. Na samom ulasku u selo neprijatelji su snajperom ubili Bruna Bulića, pripadnika Prve gardijske brigade koji je tada imao 25 godina. Verin sin Ivan i danas čuva poster Tigrova, s posvetom. Na jednoj Festi svetog Vlaha, kao već odrastao čovjek, našao se Ivan s braniteljem koji mu je ostavio poster za uspomenu.

Ivan Šteta je došao u posjed videa u vrijeme nakon što su četnici i vojnici JNA napustili Mravincu. Liječnik 3. bojne slavnih Tigrova, dr Hrvoje Hochstadter je doveo strane novinare kako bi približio situaciju ljudi ovog kraja. Razgovarao je sa stanovnicima Mravince i prevodio novinarskoj ekipi. U videu liječnik kaže za malenog Ivana, koji se nalazi u rukama svoje majke: “Ovo je dijete bez djetinjstva….”

Dr Hochstadteru je bilo iznimno drago vidjeti ovu snimku.

-Čujte vidjeti sebe prije trideset godina, neobično je. Bio je to svibanj 1992., koliko pamtim..Našla se na Jadranskoj magistrali i novinarska ekipa BBC-a, pitali su dokle mogu dalje ići. Mi smo se tada nalazili tu u selu, evakuirali građane sanitetskim vozilom u Ston, većinom su to bili stariji i nepokretni ljudi.

Ovaj liječnik, inače kardiolog u KB Sestre milosrdnice u Zagrebu dodao je kako je htio da stanovnici Mravince ispričaju svoju priču novinarima, ali da nigdje kasnije nije naišao na objavljenu reportažu, video ili dokumentarac.

-Prije hrvatskog juga, bio sam na ratištu u zapadnoj Slavoniji. Nemam od učešća u Domovinskom ratu nego par fotografija, drago mi je ovo vidjeti, kazao je.

Tigrovi su bili zadnje stacionirani u konavoskim Močićima, pred Badnjak 1992.

Pitali smo dr kako je bilo doći sa slavonske ravnice na jug Hrvatske.
-Došli smo u travnju i ostali do Badnjaka 1992., zadnje smo bili stacionirani u konavoskim Močićima. Velika je to razlika, stići na boroviti, krševiti jug, razlika u temperaturi, teški uvjeti, dolazilo je do dehidracija, puno je teže bilo biti dole.

Video koji donosimo nikada prije nije viđen.