U Dubrovniku radi velik broj stranih državljana, posebno u sezonskim mjesecima. Jedan dio njih zaposlen je u dubrovačkim hotelima i njihovi zaposlenici žele da pridošli radnici nauče hrvatski jezik. Dvije profesorice hrvatskog jezika, koje rade u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik, Maja Milošević i Nikolina Peškura uhvatile su se tog zadatka, a kao zadnji dan nastave izabrali su onu terensku- posjetom Lokrumu.

-Oni uče već šest tjedana po pet školskih sati, imam grupu od 12 ljudi, jedna je cura, sve su ostalo mladići, kazala je uvodno prof Milošević.

-Nisam ih učila padeže, jer recimo jedna je osoba s Tajlanda, a oni nemaju ni jedninu ni množinu, znači automatski morate imati drugačiji pristup. Mladići su s Balija, cura je s Tajlanda, ona se bavi masažom, a oni su zaposleni u našim hotelima kao sobari ili pomoćni kuhari.

Dakle, rade poslove u kojima ne komuniciraju previše s gostima, ali im je potreban hrvatski jezik jer ipak žive u Dubrovniku.

-Tako je. Sviđa im se ovdje, jedan je razmišljao dovesti i ženu i dijete, čini mu se mjesto dobro za život. Neki bi naravno htjeli ići i doma, nisu obitelji vidjeli mjesecima, ali za jedan dobar dio njih je to nemoguća misija jer velik dio svoje plaće šalju doma, a avionske karte su i za naše prilike jako skupe. U njihovoj zemlji osobni dohodak se kreće oko 100 eura, dodala je Maja.

Izabrali ste za posljednji dan posjet našem predivnom Lokrumu.

-Čekali smo lijepo vrijeme, đe ću s njima nego na Lokrum (smijeh). Gledali su dokumentarni film o Lokrumu, našla sam ga na You Tubeu, pa sam im dala to i napisano po odlomcima. Njima je hrvatski izuzetno težak, a nadam se kako će se sve hotelske kuće odazvati javnim pozivu Školi za obrazovanje odraslih i uključiti svoje zaposlenike.

Nikolina Peškura mlada je profesorica, nedavno zaposlena u Turističkoj i ugostiteljskoj školi, a  koja je na današnji izlet dovela svoju grupu učenika hrvatskog.

-Baš sam zadovoljna grupa, moja mladost je bila prednost u ovom slučaju jer morate se sporazumijevati s njima na engleskom kako bi ih naučili hrvatski. Dokazali su da imaju volje, savladali su dijelom i gramatiku, naravno to sporazumijevanje svaki dan im još malo šteka, za to bi nam trebalo daleko više vremena. Ali, evo drago mi je da danas imamo terensku nastavu, da malo vide i dožive Grad, jer oni se drže Babinog kuka i svojih stambenih jedinica.

Nikolina kaže kako je s njima učila prezent, perfekt, upitne forme.

-Čak smo radili malo i prijedloge, barem na razini prepoznavanja, dopunjavali su rečenice. Neki sami znaju kad vide glagol u infinitivu staviti ga sami u prezent, u upitnu formu. Neki su zbilja zagrizli, čak mi je jedna polaznica tražila da joj sastavim ispit jer nije danas mogla doći na terensku, htjela je vidjeti koliko je došla sa znanjem. Prošli smo osnove, ali razlikuju muški, ženski i srednji rod.

Argosyem je grupa mladih stranaca vođenih profesoricama pošla na Lokrum, gdje ih je dočekala stručna savjetnica za marketing Rezervata Lokrum Kristina Ćurčija i zaželjela dobrodošlicu. U  kongresnoj dvorani na Lokrumu grupa je odgledala kratak film, a potom su čitali ulomke teksta.

Počašćeni su i sokovima i kolačima, posebno se izdvojio onaj od rogača, a potom su obišli i najviši vrh otoka-Fort Royal.

Dvadesetdvogodišnji Andika I Gusti Bagus, zvani Dicky radi u domaćinstvu jednog dubrovačkog hotela.

-Vrlo sam uzbuđen što sam ovdje, vrlo se ugodno osjećam, ljudi su dragi, vrijeme je predivno. Sviđaju mi se povijesne stare zgrade,

Kako ti ide učenje hrvatskog jezika?

-Težak je jezik, a najteže mi je izgovoriti “č”, “ć”, “š”. Znam reči kratke rečenice, kao što je “dobar dan”, “dobro jutro”, “dobra večer”, “laku noć”, “hvala”, “izvolite” i još puno toga.

Andy stiže također iz daleke nam Indonezije, točnije iz Lomboka, blizu Balija. Dvadeset osam mu je godina i jako mu dobro ide čitanje hrvatskog jezika.

-Prošlu godinu sam radio u Poreču, a ove sezone sam tu u Dubrovniku.

Hrvatska gramatika mu je jako teška, govori hrvatski, ali vrlo malo.

Mladi Baližani bili su oduševljeni lokrumskim ljepotama posebno botaničkim vrtom, nisu propustili nijednu priliku za fotografiranje i bilo im je iskreno žao što već nakon par sati moraju s otoka.

Jer-kome se ovaj Raj na Zemlji ne bi svidio?