Zanimljive teme povukle su se na današnjoj 4. sjednici Gradskog vijeća. Točka Prijedlog zaključka o prihvaćanju godišnjeg izvješća o poslovanju trgovačkog društva Luka Dubrovnik d.d. za 2024. godinu otvorila je i pitanje gradnje terminala u Gružu.

Gradonačelnik Mato Franković prvi put za govornicom i u javnom prostoru otkrio je kako je cijela priča tekla i da su mu određeni ljudi iz Atlantske plovidbe tada govorili da se ne mora više misliti o svojoj budućnosti , da su mu čak nudili  i stan, ali on nije pristao na njihovu igru. Istaknuo je kako su to loši ljudi koji samo i isključivo razmišljaju o sebi i da se njihov san o brzom i lakom bogaćenju nije ostvario. Njegov govor na ovu temu prenosimo u cijelosti.

–Prije svega bih želio zahvaliti vijećnici Knežević na otvaranju ove teme. Ispričat ću cijelo razdoblje od osam godina. I gdje smo danas. Reći ću vam i za dionice Luke Dubrovnik. Možda će moje izlaganje trajati malo dulje i izazvati manji šok od onog s kamionima kokaina ali vjerujte jednake je koruptivne razine u koju ja nisam uključen. Luka Dubrovnik je od Vlade RH, dakle Grad Dubrovnik je dobio 48 posto dionica još u doba Dubravke Šuice uz određenu ugovornu obvezu, a ugovorna obveza je bila investicija uz samu tvrtku Luka Dubrovnik d.d. Od doba Dubravke Šuice do doba Andra Vlahušića nije uloženo u Luku Dubrovnik niti jedne jedine lipe. Nakon toga se stvara ideja o kruzing terminalu koju predvodi Siniša Hajdaš Dončić, uključuje se i Vlahušić koji vrši pritisak na vijećnike HDZ-a i Srđ je Grad da popustimo na tu cijelu priču. Uključuje se tu i jedan značajan dio HDZ-ovaca kojemu je isto bilo u interesu da francusko – turski konzorcij dobije koncesiju za cruise terminal u Gružu i mi smo sve napravili da se to ne dogodi.

Međutim tada Hajdaš Dončić šalje dopis Gradu Dubrovniku i kaže: godine te i te ste preuzeli ugovorno obvezu ulaganja u Grad Dubrovnik, imate rok od 15 dana da dostavite financijski plan ulaganja u Luku ili oduzimamo 48 posto. Božo Memed, tadašnji predsjednik Uprave, ne zna što će, kako će, kuda će. Prije je tek dobio ugovor o koncesiji u kojem su izbacili cruising terminal. On taj ugovor stavi kao poslovni plan ulaganja cijelog Grada iako Luka Dubronik nije većinsko vlasništvo Grada. Tada srećom dolaze novi izbori i Orešković i zamre to na određeno vrijeme. Međutim ljudi koji su ostali slijediti praksu Siniše Hajdaš Dončića i silno to dodijeliti francusko-turskom konzorciju nastave pritiskati Grad. No tada nas Bog još jedanput pogleda i Andro Vlahušić prestaje biti gradonačelnik i povjerenica postaje Nada Medović.

Što su u tom trenutku oni tražili od Grada? Sukladno ugovoru bankovnu garanciju za ulaganja koja će se izvršiti, a ona su bila oko 20, 30 milijuna eura. I gospođa Medović kaže da je to izvan njene moći i šalje dopis CERP-u jer je on preuzeo ulogu tog pritiskača. I CERP u tom trenutku kaže sačekat ćemo izbore. U međuvremenu dođe nova Vlada, preuzme je Andrej Plenković i kad sam pobijedio na izborima, nije ni prošlo 10 dana odmah je stigao novi dopis. Pošli smo gore i rekli gledajte naš tadašnji direktor bio je pritisnut, imamo situaciju da ovo nije realno. Mi samo imamo 46 posto.

Da vam skratim. Mi uspijemo u CERP-u riješiti problem i dogovorimo da je ulaganje puno manje, nekih dva milijuna kuna. I onda ide dva za dva, da je jedan dio dionica i dalje u vlasništvu CERP-a i imamo Atlantsku plovidbu u tom trenutku koja želi biti partner s Gradom. I to ide u jednom dobrom smjeru. Međutim, Atlantska skuži da smo mi uspjeli dogovoriti političku odluku da se ne ustraje na davanju koncesije tursko francuskom konzorciju nego da idemo prema tome da koncesiju dobije Luka Dubrovnik. Tada je predsjednik Nadzornog odbora postao pokojni Hrvoje Kulušić. Mi dođemo na sastanak u Zagrebu i iz resornog ministarstva su nas izubijali da to nije moguće. Onda smo mi shvatili da ne vladamo pravnom praksom da bi dokazali da je moguće. U tom trenutku se događa sljedeće.

S tadašnjim ministrom državne imovine Goranom Marićem dogovorim kupnju preostalog dijela dionica koje je u vlasništvu CERP-a Kako mora ići javni natječaj, odjednom se na toj javnoj dražbi pojavi Atlantska plovidba. I ona kupi te dionice nama ispred nosa, kao partner Grada. Naravno da se ja naljutim, međutim oni mene pozovu i kažu ovako dobronamjerno: Vidi mi smo ovo kupili, što tebi znači, najvažnije da Luka dobije koncesiju, a mi ćemo ovo dokapitalizirati pa će Grad imati 25 plus 1 posto dionica, preostalo će naravno imati Atlantska sa svojim strateškim partnerima, ti se ne moraš više misliti za svoju budućnost. Ona je riješena. Onda sam im ja rekao mene nikad nećete kupiti i otkačite s tom pričom. Ti ljudi su oni isti koji su upropastili Atlantsku plovidbu, a sebe naplatili, ti koji su mi to govorili. Nisu oni meni ništa nudili, oni su savjetovali, onako lijepo dobronamjerno. Ne može se to prijaviti. Nismo naravno posustali, angažirali smo stručnjaka Gorana Stankovića i on je složio cijelu ekspertizu kako ćemo promijeniti koncesijski ugovor. Mi smo sve promijenili i nismo o tome javno progovarali sve do današnjeg dana. I zato smo mijenjali UPU Gruški akvatorij da se promjene uvijeti koncesijskog ugovora jer bojali smo se ići u djelomični raskid. I u konačnici smo došli do toga da su se sada stekli svi uvjeti, dobili smo suglasnost od DORHa, ministarstva financija i resornog ministra ministarstva mora o sklapanju ugovora o koncesiji. Još jednu stvar moram reći.

Vi ste u Saboru pitali državnog odvjetnika Ivana Turudića vezano za kaznenu prijavu protiv mene u odnosu na stjecanje dionica Luke Dubrovnik. Tada su vam pretpostavljam ti i slični ljudi sugerirali da sam počinio kazneno djelo jer smo kupili dionice na dva načina…

Kupili smo dovoljno da pređemo 50 posto ali smo se onda dogovorili da ćemo preostali dio kupiti kao trezorske dionice jer će vječno ostati jamac da neće doći netko novi. One su čuvar pečata. Mi smo to kupili odlukom Skupštine i jednog i drugog društva. Cijena dionice Luke Dubrovnik je bila povoljnija i ja za nju odgovaram kao takvu jer sam donio odluku. Ali odluka o kupnji trezorskih dionica nije donesena od samo mene nego od svih dioničara.

I onda je zanimljivo, prvo su napisali kaznenu prijavu, onda su mi poslali USKOK, a sve se to dogodilo malo iza nakon što je Maro Kristić postavio pitanje o Jugu. Onda su me prvo dobronamjerno upozorili preko mog jednog koalicijskog partnera kako bi oni mogli potegnuti to pitanje. Onda sam rekao nema nikakvog problema. Onda su poslali USKOK i kad su me došli tražiti dokumentaciju ja sam sve isprintao, sve mailove, rekao sam nemamo što kriti. Željeli su stvoriti dojam da se tu nešto radilo, a jedini koji su nešto htjeli raditi su oni, a ja nisam pristao na tu igru.

Isto kao što nisam pristao na igru ABC – Atlant Batala Centar gdje su mi nudili jedan stan, ali to nije neobično da nude gradonačelnicima Grada Dubrovnika po jedan stan, samo je pitanje je li uzmu ili ne uzmu. Ne bojim se ovo reći jer su to loši ljudi koji samo i isključivo razmišljaju o sebi. Njihov san o brzom i lakom bogaćenju se nije ostvario – ispričao je gradonačelnik.