GLORIA MALIN O ŽARKOVICI: Spašavamo pse od ljudi koji “spašavaju” pse!

4645

Udruga S-pas prije par dana se u postu na svojoj Facebook stranici osvrnula na slučaj Žarkovica gdje su napisali kako nemaju namjeru više šutjeti i sudjelovati u ovom, kako kažu, hororu.

Predsjednica ove udruge Gloria Malin je u dva navrata preuzela 22 psa sa Žarkovice od kojih samo dva nisu bila pozitivna na lišmaniju. Porazgovarali smo s Gloriom o tome kako je doživjela situaciju na Žarkovici i da nam pobliže objasni svoj status na društvenoj mreži.

-Dio pasa sam preuzela osobno,preko registriranog skloništa, dok je dio preuzela Dijana iz Vis Vitalisa i 4 štenca udruga Merida iz Zagreba. U prvoj turi sam bila na Žarkovici odakle sam uzela pse, dok sam u drugoj turi pse preuzela od Animalis Centruma s kojima smo postigli dogovor oko provjera, ugovora i naposljetku udomljavanja pasa, a koje za početak čekaju višemjesečna liječenja kako bi postali udomljivi.

-Kada sam bila na Žarkovici nisam imala pristup svim dijelovima azila, kaže Malin i dodaje:

Psi koje sam vidjela nisu svi bili loše, ali vjerojatno su oni bolesni sklonjeni negdje gdje se ne mogu vidjeti. Također, prije dolaska na Žarkovicu rečeno nam je da ćemo morati potpisati ugovor o tajnosti prema kojem sve što vidimo i stanje koje zateknemo na Žarkovici nećemo smjeti dijeliti s nikim, no na kraju nismo ništa potpisali. Ne znam zašto su promijenile mišljenje, ali prije dolaska je to bio jedan od uvjeta da uopće preuzmemo ijednog psa.

Dio pasa koji je Malin preuzela direktno sa Žarkovice nije bio čipiran niti veterinarski obrađen.

-Kujica Gia glasila je na jednu od volonterki jer je to bio jedini način da bude operirana. Naime, dvije godine nakon operacije kujici nije bila izvađena šipka iz noge nego joj je vađena tek par dana prije mog dolaska. To je bilo toliko loše napravljeno da je po dolasku u Zagreb kujici noga morala odmah biti amputirana. Imam nalaze od veterinara koji su poražavajući.

Nitko me ne može uvjeriti da je ono što sam vidjela na Žarkovici dobro, a da je ono u Animalis Centrumu loše. Dok se u Animalis centrumu psi vesele ljudima, na Žarkovici se psi ne mogu uhvatiti. Razbježe se po cijelom azilu te ih ni mi, ni volonteri koji su tamo s njima, nismo mogli uhvatiti. Žao mi je da su neki psi nestali i nisu dobili šansu da im se pomogne.

Nepostojeći udomitelji

-Konstantno se izmišljaju nepostojeći domovi kako po Hrvatskoj tako i po svijetu, a sve to kako bi psi ostali na Žarkovici. Primjera radi, kada sam htjela uzeti Wolfieja, za njega mi je rečeno da ima udomiteljicu u Americi, a koja ljetuje u Cavtatu, dok je poruka prije da Wolfie ne bi izdržao put do Zagreba jer je to rizičan put za njega. Dakle, pas me može meni u Zagreb, ali ne treba ni ići jer ima udomitelja u Americi. To je kontradiktorna priča u potpunosti.

Problem u međuljudskim odnosima

-Anice tamo nikada nema i  nju ti psi u stvarnosti uopće ne zanimaju već samo reputacija Društva. Tomo je također veliki problem. Javio mi se i veliki broj ljudi koji su donirali jako velike novce, ljudi koji su pokušali nešto promijeniti nabolje, dovesti vodu i struju, ali ih se odbijalo. Tu su i svjedočanstava volontera koji znaju pse i koji znaju kako Žarkovica fukcionira dok Anica uopće ne zna pse, ne zna kako se koji zove, odakle je i kada stigao, ima li neku dijagnozu…  Nakon Aničine izjave da te pse treba potrovati i da ovaj projekt treba zaustaviti moje mišljenje je da nju uopće nije briga za ove pse i da će iole inteligentnoj osobi biti jasno o kakvoj se osobi radi.

Što vas u svemu ovome najviše smeta?

-Najveća nepravda je da i Anica i Sandra cijelo vrijeme pričaju kako ne treba izlaziti u javnost sa svim slikama i informacijama. Psi i njihovo stanje im nisu najbitniji, najbitnije je da se sačuva njihov ugled što je u potpunosti apsurdno. Sada kada napokon imaju priliku da se psima pomogne i da im bude bolje one to odbijaju kako bi sačuvale neku reputaciju.

Gloria ističe kako ipak neće stati pomagati psima sa Žarkovice, ali kako to mora biti u skladu s mogućnostima kako se Žarkovica ne bi ponovila.

-Psi sa Žarkovice su predobri, nenametljivi  i praktički ne osjetimo da su tu. Da je zahtjevno davanje terapije jest. Jučer smo bili s dva psa na RTG-u: Jedan od njih je Wolfie koji ima neku izraslinu na ždrjelu.  Veterinari se još moraju kolzultirati oko toga, ali mislim da se nećemo odlučiti na operaciju zbog njegovih godina jer bi to bilo prerizično. Ima dana kad je bolje i ima dana kada je lošije, ali definitivno se vidi mali napredak otkako je pod našom skrbi. Bori se i uz njega smo dok god bude imao volje i želje živjeti.

Druga je kujica Viva koja ima višestruke lomove na desnoj strani donje čeljusti zbog čega ne može normalno zatvoriti usta. Prvo moramo sanirati upalu i infekciju pa će se to kirurški obraditi. Neki su zubi su joj izvađeni, a u korjenu zuba su pronađene dlake i prljavština. Sami proces oporavka je fizički i emocionalno teško za prolaziti s tim psima i ne želim da u bilo kojem momentu naše pomaganje i spašavanje pasa ode u smjeru da se izgubi na kvaliteti liječenja.

Dotakli ste se i odvjetnice Društva za zaštitu životinja Dubrovnik, Viktorije Knežević.

-Za odvjetnicu nemamo što komentirati,osim da njeno branjenje ljudi koji su uništili preko 200 duša i doveli ih do stanja u kakvom su kod nas govori dovoljno o njoj. Prijetenje da neće stat dok ne uništi sve nas koji pomažemo i spašavamo pse od tamo također su samo potvrda kakav je čovjek. Sve dalje do suda koji je najavila ne želimo komentirati.

Apsolutno ništa nas neće pokolebati u našem cilju. Neće im proći situacije koje su im do sada godinama prolazile samo da bi uspjele u svojim naumima kakvi god oni bili. Žarkovici je definitivno došao kraj i radi se sve moguće u suradnji s Gradom, drugim volonterima i skloništima da se ti psi maknu od tamo. Dok se ne maknu da imaju kvalitetnu brigu i skrb i da su s njima ljudi kojima je stvarno stalo do tih pasa i koji će se brinuti o njima, a to će jedino biti moguće kada se sestre Sambrailo i ekipa maknu. Ja nisam osoba koja odlučuje o tome i nisam došla neprijateljski kao što se sada inicira. Na putu do Žarkovice sam sama sebi govorila da situacija ipak možda nije takva kako se predstavlja. Ljudi pričaju svašta jer je to nekako normalno, ali stanje pasa koje smo izvukli i preuzeli je nešto što se ne može ignorirati i ne možemo se praviti da nismo vidjeli, da je nevažno i nešto pred čim bi trebali zatvoriti oči. Ovim putem se zahvaljujem svima koji na bilo koji način se uključuju, bilo donacijom, sheranjem, preuzimanjem ili udomljenjem psa bilo kakav način pomoći trenutno je više nego dobrodošao i neće se odbiti.

Kazali ste kako su veterinarski nalazi poražavajući. Kako cijelu ovu priču i stanje pasa komentiraju veterinari koji su pse obradili?

-Baš sam jučer u nekoliko navrata pitala veterinara jesu li vidjeli pse u takvim stanjima i njihov komentar je bio da je ovo prestrašno. Kazali su kako su imali pasa u takvom stanju, ali da su oni došli direktno s ceste i nisu imali nikakvu skrb, a ne od ljudi i udruga koje skrbe o napuštenim životinjama. Spašavamo pse od ljudi koji ”spašavaju” pse. Cijela priča je izgubila poantu i mislim da je vrijeme da se takvom načinu rada dođe kraj. Ne kažem da cijeli sustav nije kriv, dapače, nije uvijek jedan kriv, ali najveća odgovornost je na volonterima koji su bili s tim psima. Dosta toga će još izaći u javnost, što nije na meni da sada iznosim. Od toga kako su se odnosili prema volonterima koji su tamo bili i htjeli pomoći tim psima, koji znaju pse i srčano se bore da im pomognu, a one im ne dozvoljavaju što je za svaku osudu.

Što bi poručila za kraj?

-Naglasila bih još jednom u ovo nisam ušla neprijateljski i s lošim namjerama, ali da na stanja pasa koje smo naišle ne smijemo šutjeti i da se u takvim situacijama treba reagirati. Ovakve situacije zahtijevaju brzu i konkretnu reakciju svih. Uz pse treba pomoći i njima, jer vjerujemo da je gorčina u želudcu velika, no psi su na prvom mjestu.

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *