Hvala ti Jean-Michel

59

“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje”, rekao je majci Jean-MIchel Nicolier koji je odlučio otići u Hrvatsku nakon što je na televizijskom ekranu gledao ratna zbivanja u Hrvatskoj. Pokazao je majci križ oko vrata i rekao kako će ga on čuvati. Majka kaže kako je imala osjećaj da više nikada neće vidjeti sina.

Tako je krenuo, potpuno sam, u srpnju 1991.i vlakom stigao u Zagreb. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata, iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. Pristupio je redovima HOS-a i s njima krenuo braniti Vukovar. Jean-Michel se borio na Sajmištu i ranjen je 9.studenog, te je završio u vukovarskoj bolnici. Sudbina ljudi koji su zatečeni u bolnici, nažalost, svima je poznata. Nakon ulaska JNA u Vukovar, Francuz je odveden sa svim ostalim ranjenicima, bolesnicima, bolničkim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći sa 20.na 21.studenog 1991.

Francuski reporteri intervjuirali su svog zemljaka koji se borio za Hrvatsku, u podrumu vukovarske bolnice. Tom prilikom je hrabri Jean-Michel rekao, svega nekoliko sati prije smrti:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Mogao je NIcolier sa francuskim novinarima izaći iz Vukovara, ali to nije učinio.

Jedan od rijetkih preživjelih s Ovčare, Dragutin Berghofer svjedočio je kako je Spasoje Petković zvani Štuka od batina i mučenja polumrtvog Nicoliera ubio metkom.Potom je Štuka izvadio novce iz Francuzovog džepa. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno jer su tijela iz skupne grobnice odvezena na nepoznato mjesto.

Štuka je bio kurir kapetana MIroslava Radića kojeg je Haaški sud oslobodio za ratni zločin. Miroslav Đanković i Nada Kalaba, kojima se s još 15 ljudi stavljala na teret ubojstva hrvatskih ratnih zarobljenika, optužili su pred Specijalnim sudom Spasoja Petkovića da im je namjestio i da je on sam ubio najmanje petoro ljudi. Petković je na beogradskom suđenju bio svjedok pokajnik, teretio je 17 srpskih vojnika i ispričao kako su zarobljene Hrvate autobusima odvozili do Ovčare, batinali pa vodili pred streljačke vodove kako bi ih pogubili. Priznao je i vlastite zločine, a između ostalog i ubojstvo dvadesetpetogodišnjeg Jean-MIchela Nicoliera. Nakon nagodbe s tužiteljstvom, Petković i dalje živi, potpuno slobodan, svega pedesetak kilometara od hrvatske granice, gdje je radio i kao policajac. Neke informacije kažu kako se nedavno preselio u Južnu Srbiju.

Središnji pješački most u Vukovaru 2014.dobio je ime po Jeanu Michelu Nicolieru, a godinu kasnije uz most je postavljeno njegovo spomen poprsje, rad akademskog kipara Lovre Jakšića.

Nicolier je rođen na današnji dan, 1.srpnja 1966. u Vesoulu u Francuskoj. U Vukovaru, na Ovčari zauvijek je nestao njegov poznati osmijeh, zaustavljeno je jedno veliko, hrabro srce čovjeka koji je došao dati sebe za druge. Hvala ti Jean, na svemu što si učinio za Hrvatsku.

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *