Svake godine 02. srpnja u Trsteno stignu Imoćani, povodom obljetnice podizanja spomenika svojoj paloj braći po oružju i godišnjici deblokade Golubovog kamena. Tako je bilo i ove godine. Jedan od sudionika oslobađanja Golubovog kamena, zapovjednik satnije u Imotskoj bojnoj bio je i Zdenko Šanić.

Šanić se sjetio tih dana Domovinskog rata dok je sudjelovao u obrani za hrvatski jug.

-Krenuli smo tog dana iz Mokošice, iz kuće pokojnog Mate Peza. Bilo je vruće, kao i danas, mislim da su temperature bile još i više. 01. srpnja smo došli na Golubov kamen i odmah isti dan smo imali jednog poginulog i devet ranjenih.

Šanić je također tog dana bio ranjen, kako kaže lakše, s dva gelera.

-Sutradan je ponovo par naših branitelja poginulo i nas par je ranjeno. Tako da smo takoreći bili desetkovani. Nije bilo lako.

Ipak, danas ste ponosni.

-Naravno, kad vidiš na današnji datum da se ovoliki broj ljudi okupilo, da se sjećaju..moraš biti ponosan.

Ove je godine u Trsteno stigao i veći broj djece poginulih branitelja s vama. Koliko naša djeca uopće znaju o događanjima iz Domovinskog rata? Znaju li imotska djeca za ulogu Imoćana u obrani hrvatskog juga?

-Mislim da ne znaju dovoljno. Znaju naša djeca, znaju djeca poginulih i djeca branitelja iz Domovinskog rata. Malo današnje generacije to interesira. Žao mi je što je Imotski toliko osiromašen danas, većina Imoćana više ne živi u Imotskom. Više ih živi negdje vani, jako puno je mladih obitelji s djecom otišlo. Mojih je devet u Njemačkoj, a ja sam ostao tu sam. Povijest nam se ponavlja, kazao je razočarano Šanić.

Posebnu zahvalu ovaj hrabri branitelj upućuje onima koji se sjećaju.

-Velika hvala mještanima Trstenog i Dubrovnika što gaje sjećanje na nas, rijetko gdje ovakvo nešto doživljavamo. To mi je izuzetno drago, što Dubrovnik pamti. Volio bih da ovo traje i traje….