Završni dan drugog Ponta Lopud Book Bridgea u subotu 20. rujna ponudio je iznimno emotivnu i misaonu završnicu trodnevnog književnog programa, podcrtavajući Lopud kao otok kreativnih susreta i dijaloga.  Jutro je otvorila radionica Mining Memories ugledne autorice Cauvery Madhavan, tijekom koje su sudionici zaronili duboko u vlastita sjećanja, nastojeći povezivati osjećaje s osjetilima – bojama, zvukovima, mirisima. U atmosferi povjerenja prožetoj inspiracijom, mnogi su polaznici odlučili podijeliti osobne priče o sretnim trenucima iz prošlosti, pretvarajući intimne uspomene u izvor književne kreativnosti.

Uslijedilo je predstavljanje romana The Benefactors irske spisateljice Wendy Erskine, djela koje precizno prikazuje urbanu svakodnevicu Belfasta i isprepliće ga suptilnim humorom i osjećajem za fragilnost života. Erskine, čija su prijašnja djela višestruko nagrađivana, ovom knjigom istražuje neizvjesne moralne izbore i složene obiteljske odnose. Hrvatska pjesnikinja i prozaistica Dorta Jagić, višestruko nagrađivana autorica prepoznatljiva po jedinstvenoj osjetilnosti, pročitala je nove i izabrane pjesme iz svog bogatog opusa, još jednom potvrdivši zašto je njezina poezija cijenjena zbog sugestivnih slika svakodnevice, ženskih iskustava i snažne imaginacije.

Posebnu pažnju izazvala je panel-rasprava Odgovornosti i položaj autora u političkim trendovima pod moderacijom Srđana Sandića koja je pokazala koliko je književnost neodvojiva od društvene stvarnosti. Seid Serdarević istaknuo je kako je svaki naš pristup „nužno politički“, jer živimo u vremenu kada je javni dijalog sve rjeđi, a ljudska komunikacija svedena na „vikanje iz balona”. Pisanje vidi kao otpor, ne samo prema društvu nego i prema samome sebi, uvjeren da „svaka umjetnost nastaje iz duboke unutarnje potrebe“. Na tragu rasprave o ulozi žene i političkoj korektnosti, Danijela Crljen naglasila je odgovornost autora prema „zaboravljenim skupinama“ i potrebu da njihov glas dobije mjesto u književnosti: „Na meni je da dam glas ženama kako bi moja kći imala drugačiji život od svoje bake. Moramo se truditi da svijet ide u pravom smjeru.“ U svojem je osvrtu Crljen podcrtala i važnost suptilnih poruka kroz književni tekst, koji, kako ističe, ne pokreće promjenu odmah, ali iz „malih aspekata života“ otkriva šire društvene obrasce. Marko Gregur zaključio je da je književnost po svojoj prirodi „sporija od života“, ali da nosi političke ideje i zahtijeva trajnost, naglasivši važnost univerzalnih tema i bliskosti svijetu iz kojeg nastaje: „Književnost mora nadživjeti trajanje jedne politike i poticati dijalog.“ Panel se osvrnuo i na izazove umjetne inteligencije te rast političke korektnosti, podsjećajući kako tekst dobiva snagu tek kada nastaje iz autentične autorske potrebe.