Većina mlađih Dubrovčana nije čula za dubrovački bend Prijatelji dubrovačkog distonavanja i šperploče, ali mi nešto stariji itekako znamo o kome se radi. Ali, nešto što i mlađa generacija zna jest slavna “Obala tuge”, pjesmu koju je svojevremeno izvela Crna udovica, a i dan danas se pjeva u cijelom Gradu, a i izvan njega. Autor ove balade je Lukša Čokljat Čolo, a s Čolom i Ivicom Dediolom smo porazgovarali uoči njihovog nastupa na Stradunu, 30. prosinca. Naime, ova ekipa slavi četrdesetu obljetnicu!

-Za sve je kriva Maja Milošević! Ona me na Radio uputila! Nakon nekog vremena posla na Radiu, Srđan Kera mi je zakucao na vrata i rekao mi da bi oni sastavili neki bend. Pitao me: Bi li ti pjevao? A bila je to ekipa, ono, znaš, jedan slušao Indexe, drugi Lepu Lukić, treći Mikija Jevremovića (smijeh.) Odgovorio sam mu kako ne znam pjevati, a drugi dan smo imali problem i tko će napisati kakvu pjesmu….Doki je otac kupio gitaru i došli oni u mene doma, priča nam Čolo i dodaje kako nikad nije napisao pjesmu dok je sunce bilo, ali kad bi pala noć, onda su “padali” i stihovi.
-Znaš kakav je to bio mir? U portunu Dube Borovinka, ujutro karići (smijeh).

Čolo je dao ime Crnoj udovici.

-Bili smo ispred svetoga Vlaha, rekao sam Doki: “Slušaj glupane, pauk, mreža, majice, kako Black widow, pa na Pujišku placu?! Crna udovica!

Kako si otkrio talent za pisanje pjesama?

-U osmom razredu sam imao osam jedinica! Nisam volio učit, ali sam bio bistar.

-Jako si bio bistar, čim si imao osam jedinica (smijeh), upada Dediol.

-Ma jesam, pročitao bi pet minuta prije sata, ono da dobijem tri, koliko mi je trebalo. Matematiku sam morao vježbat, pa to nisam mogao baš naučit prije početka škole. Slušaj sad, ovo zvuči nenormalno-bio sam najsramežljiviji čovjek na svijetu u šestom i sedmom razredu! Išli smo na izlet u sedmom razredu i Vera Novaković rekla da moramo napisat sastav, ali ne u stilu: Pošo sam s Pila, Maro je bio na ribanju, baba spravila pred put kafu i beškotine…I ja se zajebavo, probudio sam se, putem gledao more, plavkastozelena površina i to, pisao kao Gundulić…Cijeli razred dobio jedan, jedan dobio 4, jedan 5 i ostavila ona mene i kaže: Evo iznenađenja stoljeća-najbolji rad!

Tako je naš Čolo otkrio talenat za pisanje i rimu.

-Postao sam stihoklepac. Prva pjesma koju sam napisao bila je Crna udovica, pa Gladijatore, Sudbinu…

Kako je nastala Obala tuge?

-Šetao ja deset dana po Porporeli i složio u glavi i stihove i melodiju. Tako sam i “Porporelu” napisao za 20 minuta. Doka došao u mene doma, s gitarom, ja mu pokazao Obalu tuge, on pošao doma i odsvirao kako sam i zamislio s ubrzanim dijelom. Rekao mi je da bi ja to trebao otpjevat, probao sam malo doma, ali sam se zahvalio.

Obala tuge će biti prva pjesma koju ćete izvesti i 30. ovog mjeseca na Stradunu.

-Tako je, najavit će nas Boris Njavro. Želimo se sjetiti svih naših kolega glazbenika koji su bili s nama, a više nisu, kaže nam Dediol.

-Pođem ja na kupanje u Uvalu, a neka mala od 14-15 godina na mobitelu sluša Obalu tuge…Nekad mi kažu da ne bi spojili mene s tom pjesmom. Kako izgledaju ljudi koji pišu pjesme?, pita se Čolo.

Vaši koncerti nisu bili posjećeni samo zbog pjesama, nego i zbog atmosfere koju ste stvarali na bini.

-Performance! Naš slogan je bio: Sviramo da ne bi uspjeli! Nije onda bilo marketinga, nikakve reklame, danas imaš podcast, portale, čuda, onda si imao Radio Dubrovnik i ćao.

Napisao si sve tekstove koje je bend izvodio.

-Jesam, osmislio sam tekst, ali su svi ponijeli teret. Moju verziju “Marijane” sam snimio sam bez njih u studiju Robija Napolza. To je obrada.

-Ima jedan CD, koji se zove “The best off”, na kojem ima 13-14 pjesama, napravili smo aranžmane, kaže nam Ivica.

Prve nastupe ste imali u Lazaretima.

-To je Boris Njavro organizirao koncerte za omladinu. Treba se sjetiti da je to bilo doba kad smo doma imali kazetofone i flomasterom vrtili kazete, jedan program na televiziji i tako. Bend je dobio ime kad smo jednom šetali Kera, Lale i ja po Svetome Jakovu i vidjeli smo neki natpis, pa smo rekli Šperploča, a distonavanje sam dodao jer ne znam pjevat! Moj antitalenat za pjevanje je otkrio otac od Balda Hajtilovića. Kad bi kolendavali, reko bi mi: Sine, evo ti malo pršuta i sira, samo nemoj pjevat. Jer kad bi ja zaparo…Ali, eto napisao sam sve pjesme, pa me nisu mogli izbacit iz benda (smijeh). Na prvom koncertu, nisam mogao zapamtit jednu kiticu, napisao je flomasterom, a ono bilo ultraljubičasto svjetlo i nisam vidio!

Koja je bila prva postava?

-Ja sam više i zaboravio, koliko smo stari…Lale, Kera, Ćebo ili Benić, Matrljan i ja. Poslije toga je stigao Filip Dediol, na mjesto bubnjara i ostao tu do kraja.

Čokljat se sjetio i koncerta na Stradunu 1985.

-Slušao nas je i menager Bijelog dugmeta. I nije nas uspio nać! Oduševio se, a mi bili poslije koncerta na “Putu od križa” koji se napravit mora. Mi u Talira, on neđe, on u Talira, mi u Fudbala….Nije nas ulovio!

Svirali ste do rata stalno, a onda?

-Proveo sam pet godina u HV. Ivica me “kupio” za nastup 1995. Rekao mi je: Ja volim svirat s tobom! Ko da sam ja neki umjetnik…

-Da, ali dobra je energija, dobre su pjesme, aranžmani su dobro složeni, sve to igra ulogu. Napomenuo bih da je većina nas iz tadašnjeg benda pošla u Domovinski rat, kaže Ivica.

“Natali” je hit! Koliko ima istine u tvojim pjesmama?

-Da, ta ženska postoji! Sreli smo se prije jedno dvije godine, smješka se ona, smješkam se ja. Zna ona da je posvećena njoj, radila je u banci. Bio sam zaljubljen. Pjesme su mi sve skoro vesele, a “Obalu tuge” sam napisao u drugačijem raspoloženju. Prije, kad bi bio požar, odma bi te poslali, ko bi te pito…Jednom sam im rekao da se idem doma presvuć, jer sam bio u gaćama od posla, morao sam platit kaznu. Pitam staru doma: “Đe je Ivica?”, kaže ona: “Unajmili ga tamo u MZ da dijeli pozive”. Ono ljudi mu se javljaju na putu: “Ej Ivica”, a on dijeli pozive, pa bi mu ljudi j…..i sve živo i mrtvo. Kad bi se Ivica pojavio, ko da si bacio dinamit, svi bi se razbježali. Ponoć, pucketa vatra, a meni u glavi melodija za “Kurira Ivicu”.

Koliko imate pjesama?

-Ima ih puno, ali smo izabrali samo 12 za nadolazeći koncert. Prva je, kako smo naveli Obala tuge, hommage našim kolegama, spomenut ćemo tu osim naše dvojice kojih više nema i Borisa Kosovića, Alana Lasića, Davora Ercega…a onda slijedi Kurir Ivica, Dikela land, She loves a špek, Marijana, Zagrljeni u našoj obradi, Leptirić, Japanska, Kauboj Đoko, Palo je kupanje, Korijeni.., najavljuje Ivica i kaže kako će Čolo i Kera sami sebe pozvati na bis!

Prijatelji dubrovačkog distonavanja i šperploče nastupaju kao predgrupa velikom Željku Bebeku.

-Mi ćemo u 20, Bebek je u 21, nadamo se da će bit publike, da će doć zauzeti mjesto kraj bine. Doć će nam 15 ljudi, dodaje Dediol. (smijeh) koji je u ovaj bend došao 1995.

-Čolo me pozvao i pristupio je osim mene i cijeli moj bend Amadeus. Tu su neki još ulazili i izlazili, moj bend je profesionalan bend i snimili smo CD. Moram reći, nismo bili u programu, ali kako nam je 40 godina, a partili su nam neki dragi prijatelji, odlučili smo napraviti taj koncert. Kontaktirao sam DZF, ali trebali smo i odobrenje od Grada Dubrovnika. Mi smo jedini dubrovački bend koji će nastupati na Stradunu u sklopu ovogodišnjeg adventa.

Kad smo kod dubrovačkih bendova, nekad vas je bilo više, imali ste nastupe u Lazaretima, bili su posjećeni. Što se promijenilo?

-Sama znaš što se sluša danas, što ću ti govorit…To je katastrofa. Naša glazba u zadnjih desetak godina je jako loša. Imamo pjevača i pjevačica, imaš onaj The Voice, djeca pjevaju fenomenalno, ali nema šmeka…A s druge strane ljudi su gladni glazbe. Bio sam nekidan u Gružu, svirala je Daleka obala, ali bilo je puno, objašnjava Dediol, a Čolo nastavlja:

-Mislim da je tehnologija učinila svoje. Danas nema CD-ova, ploča, sve se sluša preko mobitela. Ima i toga što su nekad nastupali Mišo, Milo, Stavros, a nakon njih je ostala praznina. Nema više takvih hitova, to je jednostavno nemoguće. Većina sluša stranu muziku i cajke. Tko je ostao? Prljavo kazalište, Parni valjak, Psihomodo pop, nema više sastava, nema ništa…Ono što je bilo osamdesetih, to je i danas.

-Izronili su neki bendovi koji imaju vrijednost kao što su Opća opasnost ili Dalmatino. Ovi drugi dođu i prođu dok si rekao keks. Prije rata su svi bendovi svirali, svaka taraca je bila puna, bilo je i naših ljudi i stranaca, bilo je svega. Nije stvar u parama, ljudi ih danas imaju više nego nekad, što se vidi i po tome koliko se pojede i popije. Iznenadio sam se brojem ljudi na Dalekoj obali, da budem iskren. Ljudi su očito željni koncerata…

Jesu li vaše kolege, dubrovački glazbenici koji su nekada svirali po Lazaretima ostali u glazbenim vodama?

-Većina jest, naravno neki su našli druge poslove. Mi (Amadeus bend, op.a.) smo svirali svaki vikend, svadbe su se micale radi nas, ali stvarno je bilo za neizdržat. Sad u ovim godinama bi umro..Tko god sad napravi koncert, a svirao je prije rata, bit će krcato. Ljudi su željni zabave, ali sve se događa u 12. mj. Što iza toga, u prvom mjesecu ništa, onda te neke maškare, pa sveti Vlaho..i to ti je to. Grad bi trebao organizirati te koncerte bar dva puta mjesečno, kaže Ivica Dediol te navodi kako mu je iznimno drag uspjeh grupe Silente.

Čolo se iznenadio kad su mu neke starije žene rekle da će doć na koncert.

-Ne znaju vjerojatno pola pjesama, ali nostalgija je to, ljudi smo iz Grada.

Ivica Dediol nam je otkrio i daljnje planove. 

-Dubrovnik nema svoju pjesmu. Imamo Terezinu pjesmu neke klapske i to, ali nemamo neku pjesmu onako rokersku, da djeca nauče, da je pjesma i za utakmice i sve. To nam je sljedeći projekat. Dogodine mislimo svirati sami, ne kao predgrupa. Ako bude malo ljudi sada i ne pokaže se ovo kao dobro, onda ćemo odustati od dubrovačke scene. Svirat ćemo i dalje gaže i to je to. Ljudi su nas molili da napravimo koncert, htjeli su opet čuti te pjesme, Čolinu zajebanciju i sve to, pa ako ne dođu…

Dakle, 30. prosinca u 20 sati svi na Stradun!

Na bini ćete osim Čole i Ivice Dediola vidjeti i Srđana Keru i Sebastiana Vukosavića kao vokale, pet backvokala: dvije Ane, Katu, Domeniku i Magdalenu, Filipa Dediola na bubnjevima, Antonija Deranju na basu, Marka Radelja na klavijaturama, a pridružit će im se i Boris Njavro.