Marin Šaltić rođen je u Baru, gdje je završio osnovnu školu. Ima 18 godina i 4. razred Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik završio je s odličnim uspjehom. Osvojio je prvo mjesto na državnom prvenstvu u nautici.

Kako izgleda to prvenstvo, što se od učenika tražilo i koliko je to zapravo teško?

– Na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola WorldSkills Croatia sudjelovalo je više od 370 učenika koji su se natjecali u 44 discipline. Disciplina Pomorska nautika sastoji se od 7 modula tj. zadataka. Svaki modul ima vremensko ograničenje, između 1h i 2.5h. Moduli su različiti i uključuju računski izračun stabilnosti, rad na papirnatoj navigacijskoj karti, rad i plovidba na simulatoru i pomorska komunikacija.

Natjecanje se održava u Zagrebačkom velesajmu jer, osim natjecanja, cilj je i promovirati strukovne škole, pa je bio organiziran posjet preko 200 osnovnih škola. Osim njima, velesajam je bio otvoren svim posjetiteljima, objašnjava nam Marin.

-Tu veliku ulogu ima psiha jer te drugi gledaju dok radiš i stvaraju ti dodatan pritisak uz tremu koju već imaš. Natjecanje je zahtjevno jer je koncipirano tako da obuhvati što više gradiva srednje škole i traži se znanje i razumijevanje iz raznih oblasti pomorstva tj. nautike. Dnevno se rade po 2 ili 3 modula što znači da se također traži koncentracija po nekoliko sati što nije bilo lako.

Kako si se pripremao? Jesi li očekivao prvo mjesto i kako si se osjećao?

– Za natjecanje sam se intenzivno počeo pripremati oko mjesec dana prije na način da bi uzeo model zadataka za natjecanje pa bi prolazio nešto samostalno, a nešto uz pomoć mentorice Marije Popović i ostalih profesora. Što god mi je bilo nejasno pitao sam ih, razumio, zapisao i naučio. Imao sam dobro predznanje pa je u nekim modulima bilo dovoljno samo ponoviti i utvrditi to znanje. Iako sam natjecateljski tip imao sam veliku tremu jer ovaj put nisam predstavljao samo sebe, već cijelu školu. Prvo mjesto je došlo zaista neočekivano jer su svi natjecatelji bili izvrsni. Bio sam toliko sretan da nisam mogao maknut osmijeh od uha do uha. Bilo mi je drago što sam ostavio nešto iza sebe za školu i nadam se da će nastaviti osvajati dobra mjesta na ovom natjecanju tj. da sam malo aktivirao svoju školu.

Zašto si odabrao baš pomorsku školu i baš u Dubrovniku?

– Od malena sam okružen morem, to me zanima i znao sam da je to smjer  kojem želim ići. Moj tata je također bio pomorac što je doprinijelo mojoj odluci da upišem Pomorsku školu. Brat i sestra su mi upisali srednju školu u Dubrovniku, pa sam i ja njihovim stopama došao. Bili smo odlični učenici i roditelji su nam htjeli pružiti što bolje uvjete i bolju podlogu za daljnje školovanje te su nam predložili da pođemo u Dubrovnik na što smo mi rado pristali.

Igraš i šah, imaš li kakve rezultate u tom polju? Jesi li član nekog šahovskog kluba?

– Šah znam igrati od malih nogu. Tata je naučio mog brata i mene igrati i mi smo ga odmah zavoljeli. Član sam Šahovskog kluba Dubrovnik i dio sam ekipe kluba za Juniorsku i Seniorsku šahovsku ligu. Idem na razne turnire u Dubrovniku i okolici. Također sam sudjelovao sa školskom ekipom na Županijska natjecanja u šahu.

Čujem da si osvojio medalju iz matematike? Na kakvom je to prvenstvu ili natjecanju bilo i gdje? Reci mi malo više o tome.

-Strast prema matematici sam dobio još u osnovnoj školi koja se nastavila i u srednjoj. Natjecao sam se svake godine iz matematike i osvojio sam prvo mjesto na Županijskom natjecanju prošle školske godine (falilo mi nekoliko bodova za prolaz na državno natjecanje). Iako volim matematiku ne planiram nastaviti studirati u tom smjeru već će ostati kao neka vrsta hobija.

Baviš li se još nekim sportom?

-Trenirao sam odbojku u osnovnoj školi 5 godina i u srednjoj sam bio član Muškog odbojkaškog kluba Dubrovnik nekoliko mjeseci. Sve četiri godine sam igrao za školu na Županijskom natjecanju u odbojci, a u drugom razredu smo osvojili prvo mjesto te prošli na državnu fazu natjecanja. Idem na rekreativne treninge u školi, prijateljske utakmice i volim zaigrat odbojku kad god imam prilike.

Za vrijeme tvog srednjoškolskog obrazovanja živio si u učeničkom domu. Kako je živjeti tamo, jesi li zadovoljan smještajem?

– Boravio sam u Učeničkom domu Dubrovnik na Pilama. To je mješoviti dom, ima i muških i ženskih. S obzirom da rijetko idem doma u Bar, učenički dom mi je postao kao druga kuća. Kad sam tek došao, plašio sam se novog okruženja i nepoznatog, ali su me dobro prihvatili i stekao sam bliska prijateljstva. Jako će mi faliti posebni  ljudi koje sam ovdje upoznao.

Pored škole i svih aktivnosti koje smo nabrojali, imaš li vremena za zabavu i izlaske ili raditi nešto drugo što te čini sretnim?

– Organiziran sam i pratim na satu te ne moram puno učiti, iako bi neko pomislio da se ne skidam sa knjige. Imam dosta slobodnog vremena koje iskoristim za kave s prijateljima, zaigram malo nogometa ili košarke, idem na koncerte i na more.

Kakvi su tvoji daljnji planovi? Na koji ćeš fakultet?

-Planiram nastaviti u ovom smjeru i u budućnosti raditi na brodu. Studirat ću na Pomorskom fakultetu u Splitu. Dilema je bila između Pomorskog fakulteta u Dubrovniku ili Splitu, ali sam se na kraju odlučio za Split jer želim promijeniti sredinu i iskusit nešto novo.

Marinu želimo svu sreću u daljnjem životu i radu!