Zanimljiv Facebook status svima nama znanog Dubrovčanina Miša Mihočevića, pričuvnog pukovnika HV, prenosimo u cijelosti:
Carpe – idem!
Osobno sam sređen, materijalno i stambeno, ali zašto ne bih i ja bio ugrožen i dobio pokoji stan? Svjestan sam otegotnih okolnosti, među kojima je najgora onih 8 godina u HV, ali uvijek postoji rješenje. Carpe diem/ idem, prilika je:
Prelazim na pravoslavlje i upisujem se u srpsku nacionalnu manjinu. Nakon toga odmah kod Pupovca u stranku. Kad imam sve papire, svoj poveći auto parkiram na cesti Iza Grada u Dubrovniku, tako da me taksisti odmah počnu mlatit, što mnogima od njih ionako neće biti teško. Na ekavici im jebem mater ustašku i nacističku. Unaprijed zovem medije koji dokumentiraju prebijanje ali ne prije trenutka kad me prvi taksista zvizne. Prijetim da ću u cijelom svijetu ocrniti Dubrovnik i Hrvatsku kao ustaško fašističko leglo i uništit turizam i afitavanje i sve. Koristim sve svoje veze i sve jezike kojima baratam. Pupovac saziva hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti jer sam prešao granice. U bolnici dopuštam posjete samo Pupovcu i Milanki Opančić kao prvoj tajnici mog uzora dra. Raškovića koji je ustvrdio da smo mi Srbi lud narod. Njihovim posredstvom država Gradu doznačuje nekoliko milijuna kuna za dva stana na Pločama (neću valjda u Mokošici) i građevinsko zemljište u Lapadu koje ex Marić nasreću nije uspio pokloniti proustaškoj katoličkoj crkvi. Iz bolnice izlazim tek kad imam sve papire u rukama. Svi mi se ispričavaju. Iz Srbije dobijam tone ajvara i slatkog od dunja koje humanitarno (u invalidskim kolicima i u nazočnosti medija te arhiprotoherejparoha /titule ću naučit kad me rukopolože, za sada sorry ako ova nije točna/) dijelim ustaškoj djeci s posebnim potrebama da svijet vidi koliko smo mi humani narod.
I svi sretno življaše, a ja sretno izdavaše stanove uz slobodu parkiranja na Stradunu jer me se više nitko ne usuđuje taknut.
Ne mislite li da imam šanse, sada i ovdje, kako u Kninu, tako i na Rijeci? Molim da me podržite na ovom mom istoriskom naporu da se, prema uputi onog nekog srpskog kao pisca Držića, ‘s brjemenom trjeba akomodavat’ ( za one koji ne znaju ćirilicu : potrebno je prilagoditi se vremenu).
????!
