Otvoreno pismo koje potpisuje Mladen Jurković, HRVI i jedan od zapovjednika iz Domovinskog rata, a na temu planirane izgradnje zgrade i mogući gubitak parkirnih mjesta za građane Šipčina prenosimo u cijelosti:

Početkom 90-ih godina, u ratno vrijeme vršena je pretvorba i privatizacija te je između ostalih državnih nekretnina poveću nekretninu koja je tada bila društvenog karaktera, a radi se o tadašnjoj „mega“ firmi Dubrovkinji, privatizirao Pavo Miloglav, jedan od tadašnjih direktora.
Veći dio ove ogromne nekretnine koja sadrži pretežito zemljište zelene površine i koje se proteže velikim djelom bivše stare vojarne je prije dvadesetak godina vlasnik Pavo Miloglav pretvorio u parking. Kroz cijelo ovo vrijeme njegov financijski interes je bio zadovoljen jer je i onako nekretnine dobio za jednu kunu, ali sada taj svoj financijski interes podiže na milijune eura. Dakle, prvo su tu parkirali stanovnici „Karingtonke“, a nakon nekog vremena vlasnik je proširio interes za parking na širu populaciju, a u sadašnje vrije radi se od preko 250 parkirnih mjesta. Dobivanjem stanova u „Karingtonki“, u ovom slučaju mislim na invalide Domovinskog rata, udovice i roditelje poginulih branitelja iz Domovinskog rata, na zahtjev Grada naspram vlasnika Pava Miloglava službeno su dobiveni i parkinzi za iste. Tada nam je gradonačelnik rekao da će za invalide, udovice i obitelji poginulih branitelja otkupiti dio zemljišta u vlasnika nekretnine Pava Miloglava i da će u potpunosti biti riješeno naše pitanje glede parkinga.
Međutim, godine su prolazile, a mi smo kao neko manje zlo pristali sklopiti dugotrajne koncesijske ugovore na parkirna mjesta koja plaćamo sve do onog momenta dok grad otkupi zemlju i riješi to pitanje. To nismo dočekali. Za svaku promjenu vlasti mi invalidi, udovice i obitelji poginulih branitelja smo iznova varani. Danas, nakon petnaestak godina od kad se naše pitanje rješava-od dodjele stanova, došli smo u tu fazu da je vlasnik prodao zemljište određenim poduzetnicima koji će na njemu graditi megalomanske zgrade, a nas invalide, udovice i obitelji poginulih branitelja iz Domovinskog rata izbaciti iz igre, ostaviti bez naših zakonskih prava, naravno, kao i druge korisnike parkinga izbaciti sa zemljišta. I to nije najgora stvar, po završetku zgrade-kako stvari stoje vjerojatno će nam ponuditi da kupimo parkinge po cijeni od više desetaka tisuća eura (koje smo trebali dobiti po tadašnjim niskim cijenama) u zgradi koja je duga stotinjak metara i koja neće imati opći interes za građane Dubrovnika nego usluga za strance i apartmanizaciju i naravno punjenje privatnih džepova, dok se zanemaruje interes braniteljske populacije. Još jedino takvih davno pravljenih zgrada ima u ruskom djelu Sibira i one su odavno iseljene.

Pitanje je gdje će slabo pokretni invalidi, udovice i roditelji poginulih branitelja parkirati svoja vozila za vrijeme dok se gradi ova zgrada? Između ostalog tu žive i ratni zapovjednici koji su zapovijedali postrojbama u obrani Dubrovnika, branili ga i obranili. To novim profilima političara ništa ne znači i ne bi se iznenadili da su i oni ostvarili status branitelja. O ovom pitanju za sada smo razgovarali sa više političkih čimbenika lokalnog nivoa Frankovićem, Potrebicom, Pezom… i imali smo njihova obećanja, ali su nas izigrali i cijelo vrijeme su nam lagali, kao što su cijelo vrijeme lagali i javnost o ovoj tematici, a vjerojatno sve to rade poradi svojih interesa u cijeloj ovoj priči iz koje se sada ne mogu isčupati.

Kad se analiziraju ovakvi politički čimbenici sigurno je da na strani branitelja neće biti čovjek koji je nečasno otpušten iz Hrvatske vojske. Vjerujemo da je ovo tek početak traženja naših prava. Priču ćemo podignuti na veći nivo i tražiti ćemo zaštitu od ovakvih „domoljuba“ u Ministarstvu hrvatskih branitelja od ministra Toma Medveda te svakako od predsjednika Hrvatske Vlade Andreja Plenkovića.