Piše: Ane Stražičić Rodriguez
U predivnom ambijentu Konobe Stella Maris, jedne od najstarijih Konoba u Polačama na Mljetu u subotu 28. 09. 2024.g. mljetska generacija 1974.g. proslavila je 50 godišnjicu završetka osmoljetke.
Bilo nas je svega 14 od 22 koliko nas je bilo u razredu ( Pavo, Milo, Goran,Jozo, Bartul, Mare, 2 Marije, Dubravka, Zore, Gordana, Bernardina, Marina i ja Ane) nažalost nekih nema više među nama, a neki su izostali zbog bolest. Naravno tu je bila i naša draga razrednica Ilona Hajdić koju smo svi voljeli i cijenili jer je bila ne samo odličan pedagog nego i jedna divna žena koja se prema nama ponašala s puno razumijevanja i ljubavi i njen suprug Herman Hajdić, tadašnji direktor škole. Našoj dragoj razrednici, našem počasnom gostu, uručili smo poklon da joj bude uspomena na jednu divnu generaciju učenika na koje je ostavila traga i formirala ih i osposobila za daljnje školovanje koje smo nastavili u raznim srednjim školama u Dubrovniku. Bilo nam je predivno , kako da se nikad i nijesmo maknuli s Mljeta , prisjetili smo se školskih dana i svih naših zgoda i nezgoda. Naša razrednica nam se zahvalila na poklonu i spomenula se na naše školske dane i zaželjela svima puno sreće u nadi da se češće sastanemo što smo mi svi sa zadovoljstvom prihvatili.
Bili smo generacija koja je odgojena s puno respekta, bili smo skromni i dijelili smo sve što smo imali, a u ono doba i nijesmo imali puno. Dijelili smo pogotovo marende koje bi nosili iz doma , pomagali smo jedan drugome oko domaćeg rada i brinuli smo jedan o drugome jer ako bi jedan štogod učinio loše svi bi bili kažnjeni. Ali sada smo se sastali odrasli ljudi , različitih zanimanja i sudbina , živeći drukčiji način života u različitim mjestima naše lijepe domovine Hrvatske ,a neki i u dalekim zemljama Amerike i Kanade, vidjeli smo koliko je to naše djetinjstvo koje smo proveli na Mljetu u školi ostavilo traga i formiralo nas u ove odrasle osobe koje smo sada. Uživajući u delicijama koje nam je spravilo osoblje i izvrsni kuhar Sandro Dabelić, čija familija je vlasnik Konobe Stella Maris ,uz dobro vino pala je i pjesma i veselju nije bilo kraja. Pjesme iz našeg djetinjstva pjevali su divni glasovi Pola na harmonici , naše operne dive Dube Dabelić Hilje, kapetana Mila , a ni mi ostali nijesmo bili loši. Rastali smo se kasno u noć puni lijepih dojmova i lijepih uspomena sa željom da se svaku godinu od sada po mogućnosti bar jednom sastanemo. Iako nas je život odnio na razne strane svijeta , neke bliže , a neke dalje od našeg Mljeta ostali smo ma baš isti onakvi kakvi smo bili , pravi Mljećani koji volimo naš Mljet od Saplunare do Pomene i vazda ćemo se njemu vraćat. Zato živjela nam mljetska generacija 74. i hvala Polu i Milu na fantastičnoj organizaciji.
