Na današnji dan, 17. svibnja 1520. godine, u jedanaest sati, na blagdan Gospodinova Uzašašća, pogodio je Dubrovnik tako jak potres u kojem su sve kuće unutar zidina, po zapisima Senata, bile oštećene. U katedrali je, u općoj pomutnji tijekom mise, smrtno stradao jedan čovjek, a bilješke spominju i sedamnaestero ranjenih.

Taj je potres podigao takav strah da je Malo vijeće sljedećih dana donijelo odluku o gradnji zavjetne crkve, renesansne crkvice Svetog Spasa, u dvorištu kod ulaza u franjevački samostan. Nad ulazom u crkvu nalazi se latinski natpis koji u prijevodu glasi: ”Za odvraćanje nebeskog gnjeva u najvećem potresu dubrovački Senat zavjetovao je ovaj hram godine od Kristova rođenja 1520., 17. svibnja.

Za njegovu izgradnju pobrinuli su se Danijel Resti, Damjan Menze i Petar Sorgo. Bilo je to za knezovanja Pera Božovog Sarake kad je Placa još nosila svoje neobične i lijepe balkone, a gotičke se palače dičile raskošnim portalima.

Povijest bilježi kako je Dubrovnik, izgrađen na trusnom području i na potresno najaktivnijem području Hrvatske, doživio i preživio veliki broj potresa. Između 1430. i 1940. godine na dubrovačkom se području dogodilo oko 3.000 potresa, od kojih su tri bila velike jakosti, 1520., 1639., te 1667., kako bilježi Lukša Beritić. Naša generacija pridodat će i jaki potres iz 1979. godine, pa i onaj nešto slabiji, bar u Gradu, iz 1996, piše dubrovački Gradoplov.