Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i dugogodišnji prijatelj prerano preminulog Mislava Bage, objavio je na Facebooku poduži status o njihovom odnosu, kao i tretmanu kojeg Bago posthumno ima u hrvatskoj javnosti.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Bagić naš,
srce me boli od tuge za tobom. Sve mi se nekako čini da je ovo nestvarno i da ćeš se odnekud pojaviti i reći: Kaj je Zole, kak si? Šta rade Stipe i Igor, hoćemo se vidjeti na nekom piću ovih dana?

Mislava sam upoznao prije 25 godina. Bilo je to prijateljstvo na prvu. Tek sam počeo raditi na HRT-u, u Zagrebačkoj panorami, a on je već bio etablirani novinar. Išao sam na jedno od prvih snimanja, kad je ušao u televizijski kombi. Da ga odbacimo do centra. Krenuli smo u priču kao da se znamo sto godina. Odmah je ponudio pomoć, ako mi što zatreba, i dao svoj broj. To je bio on. Dobar čovjek, velika duša.

Stipe ga je upoznao koju godinu ranije, a nakon što nam se 2001. na HRT-u pridružio i Igor Bobić, nas smo se četvorica počeli intenzivno družiti, piti kave na špici. A tamo su svi, i staro i mlado, prilazili samo Mislavu. Kao da su se pojavili Beatlesi, ali njih četvorica u jednoj osobi. Pa onda selfie s njim, pa runda za nas na njegov brk… kao neki bend “Bago i prijatelji”.

S trideset godina već je bio ultimativna televizijska institucija, bard. To će i ostati. Ali unatoč popularnosti i toj masi ljudi koji su mu nakon svakog javljanja i intervjua prilazili, uvijek je ostao isti, naš Bagić, kako ga je prozvao Stipe, a mi preuzeli.

Nikad nije izdao novinarsku profesiju. Znao je sve. Za svake je izbore znao rezultate glasanja i u najmanjem mjestu. Kakav DIP!? Jednom sam mu rekao, dok je još radio na HRT-u, a da ti ovu emisiju odvališ do idućih izbora, ionako ti ne bi bio problem. U profesionalnom smislu, nitko mu ništa nije poklonio. Sve je napravio sam, svojim radom i upornošću. Pročitao je knjiga koliko neki ne bi ni za pet života. Političari koji mu sada odaju počast strahovali su od našeg Bagića jer nikome nije podilazio. Uvijek spreman i s pravim pitanjima. Nije bilo popusta ni za koga. Nepotkupljivi novinarčina koji je promijenio način televizijskog izvještavanja. Nitko kao on. A opet, na kraju dana, dobra duša i prijatelj.

Gledajući neke stare mailove, naišao sam na jedan iz 2012. gdje on piše Stipi, Igoru i meni u stilu: “Pa dobro što je s nama, nema nikakve kave ili se mene ne poziva.“ Ne, odmah smo mu odgovorili, nema te kave koja se organizira bez tebe.