Nacionalova naslovnica jutros glasi: DUBROVAČKI SPOR U sudskom spisu ne postoje dokazi temeljem kojih je sud presudio u korist Bonačića i dao mu vlasničko pravo nad stanom

Ponovno Nacional piše o aferi Palmotićeva:

Predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Nikša Raspopović uputio je 9. travnja 2025. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prijavu protiv Žarka Bonačića, jer je „s obitelji uzurpirao dvije nekretnine, česticu zgrade 2727 i česticu zemlje 2615 k.o. Dubrovnik, dok Dubrovačkom muzeju i suvlasnicima nije dozvolio pristup nekretnini“, pa stoga „postoji osnovana sumnja na koruptivne radnje, nedozvoljen utjecaj na organe i institucije, nezakonito korištenje nekretnina sve u cilju stjecanja znatne imovinske koristi“. No Nikša Raspopović nije ni slutio da će se te njegove tvrdnje vrlo brzo moći argumentirano i dokumentirano potvrditi. On je već 18. travnja 2025. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku uputio dopunu prijave protiv Žarka Bonačića, oca potpredsjednice dubrovačkog SDP-a i kandidatkinje za gradonačelnicu Dubrovnika na predstojećim lokalnim izborima Anite Bonačić Obradović. Žarko Bonačić od lipnja 1998. godine, kad ustaje tužbom pred Općinskim sudom u Dubrovniku, ustrajava u zahtjevu za upis vlasništva stana u Palmotićevoj 24 u staroj gradskoj jezgri u korist obitelji Bonačić.

U slučaju o kojem je Nacional više puta pisao i u kojem se gradska ustanova Dubrovački muzeji, kao stvarni suvlasnik zgrade i stana, ustrajno protivi ostvarivanju vlasničkog prava Žarka Bonačića i njegove obitelji, prošloga tjedna došlo je do krucijalnog otkrića.

Dubrovački muzeji dobili su uvid u sudski spis P – 783/98 i otkrili da je iz njega nestala, ili u njemu možda uopće nije niti postojala, dokazna građa koja bi potkrijepila tužbeni zahtjev u tom predmetu.

Nikša Raspopović iskoristio je tu novootkrivenu okolnost kako bi u dopuni kaznene prijave protiv Žarka Bonačića izvijestio Općinsko državno odvjetništvo da je neposrednim uvidom u spomenuti spis Općinskog suda u Dubrovniku, utvrđeno da je „tužba (Žarka Bonačića, op. a.) dostavljena BEZ DOKAZA, što znači i da je ‘presuda’ u predmetu P-783/98 donesena bez ijednog dokaza. Ovdje nije samo u pitanju to što nitko nije provjerio zemljišno knjižno stanje odnosno nije dostavio nama suvlasnicima ni tužbu, ni ‘presudu’, niti ‘ispravak’, već se očito radi o kriminalnim radnjama koje imaju i te kako štetne posljedice po imovinu ove ustanove!“

Štoviše, ta nova saznanja o propustima u radu i nezakonitom djelovanju pojedinaca s Općinskog suda u Dubrovniku i Državnog pravobraniteljstva Dubrovačko-neretvanske županije, u sporu za vlasništvo nad stanom u Palmotićevoj 24 u Dubrovniku, bacaju novo svjetlo na razmjere kontroverzi u tom slučaju.

Kojim se ne bi morao baviti samo ODO Dubrovnik, već Državno odvjetništvo RH. Zašto? Unatoč ranijim saznanjima i iskazanim sumnjama u upitnu zakonitosti donesene presude P-783/98, županijsko državno pravobraniteljstvo propustilo se žaliti na takvu presudu Općinskog suda u Dubrovniku. Tako je Državno pravobraniteljstvo praktički i samo produbilo kontroverzu u tom spornom slučaju. Ali Državno pravobraniteljstvo RH postalo je od 2001. godine dio Državnog odvjetništva. Postavlja se pitanje ima li stoga u ovom slučaju prostora za reakciju DORH-a?

Upravno vijeće Dubrovačkih muzeja u svojoj Odluci sa sjednice 8. travnja 2025. godine i u Informaciji koju je dostavilo ODO-u Dubrovnik, konstatiralo je sljedeće: „Osnovana je sumnja da je Presuda P-738/98 od 26. 10. 1998. godine, s Ispravkom iste od 14. 12. 1998. godine, rezultat nedozvoljenog postupanja Žarka Bonačića, njegova odvjetnika i suca Općinskog suda, što upućuje na zaključak o koruptivnim radnjama u navedenom postupku.“

Nakon novih saznanja predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Nikša Raspopović, u dopuni Prijave poslanoj Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, napisao je da su 14. 3. 2025. putem punomoćnika Hrvoja Katušića, odvjetnika u Dubrovniku, zatražili uvid u spis tog predmeta, da je nakon mjesec dana tom zahtjevu udovoljeno te da mu je Katušić nakon uvida u spis napisao:

„Uz tužbu, osim punomoći, nije dostavljena ni jedna isprava. Dakle, uz tužbu nije dostavljen ugovor o korištenju stana, ni izračun cijene, ni suglasnost stanara Katice Bonačić za kupnju stana člana domaćinstva Žarka Bonačića. Apsolutno nijedan dokaz“, ističe odvjetnik Katušić.

To je vrlo vjerojatno točno, ali je teoretski ipak moguće i da su ti dokumenti nekoć u spisu postojali pa su naknadno pod nerazjašnjenim okolnostima naprosto nestali.

Žarko Bonačić je sudski postupak pokrenuo u lipnju 1998. godine, tužbom koju je u njegovo ime podnio opunomoćenik, odvjetnik Željko Vidović iz Dubrovnika. Bonačić je tada tužio RH, odnosno, Fond za naknadu oduzete imovine, Grad Dubrovnik, Domoupravu d.o.o i Dubrovačko-neretvansku županiju. Tijekom spora Bonačić je odustao od tužbe prema svima osim prema Fondu, tvrdeći da je predmetna nekretnina, čestica zgrade 2127 na kojoj se nalazi stan, nacionalizirana, što nije bilo točno.

Što su sve tužitelj Bonačić i odvjetnik Vidović naveli kao dokaze koje navodno prilažu uz spomenutu tužbu? Prvo, Odluku o priznavanju stanarskog prava Katici Bonačić od 28. lipnja 1991. godine, na stan u Palmotićevoj 24, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čestici zemlje 2612. Takve Odluke u spisu P-738/98 nema, po svemu sudeći jer se Odluka o stanarskom pravu Katice Bonačić ne odnosi na zgradu na čestici zemlje 2612 k.o. Dubrovnik.

„Dokazujući kako je utužena čestica nacionalizirana, tužitelj u tužbi navodi potpuno drugu česticu zemlje 2612 k.o. Dubrovnik, koja je zaista bila nacionalizirana. Sud ne provjerava da li je stan o kojem se radi uopće na čestici koja je tužena!?“ navodi se u Informaciji Dubrovačkih muzeja dostavljenoj ODO-u Dubrovnik.

„U spomenutoj tužbi, potom, tužitelj Bonačić tvrdi da je ‘predmetna nekretnina uknjižena kao društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja je upisana Općina Dubrovnik čiji su pravni sljednici tuženici od 2. do 4.’ – što je potpuno netočno. Kao dokaz tužitelj navodi ‘pregled zk-izvatka, kopije katastarskog plana, saslušanje stranaka, po potrebi i drugi dokazi.’ No ni tih dokaza u spisu uopće nema“, kazuje Nikša Raspopović.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.