Naš sugrađanin Emir Memišević osvrnuo se na ograničenje broja apartmana. Njegov status prenosimo u cijelosti:

Osobno nemam apartmane i nisam za šupe i garaže. Tiho je u Gradu.
Nema kotačića.
Nema nas tko budit, kotrljat se po Gradu, svi su utihnuli i sad je sezona od mira u mirima našega Grada.
Čitam pa ne vjerujem, a vjerujem da razumijem, samo ne razumijem da ne čitam što čitam.
Pišu da će ljudima zabranit živjet?
Tako sam shvatio ja, i svi oko mene.
Ne mislim živjet kao živjet, nego živjet za živjet za preživjet !
Tako piše za Grad Dubrovnik i za građane koji rade kao davatelji usluga, zvanih afitavanje.
Tko ima apartman u garaži, morati će imati opet garažu, a tko ima malo bolje ( ide na novu, frešku kategorizaciju).
Ok!
Tko ima vilu, imati će i bolju.
Ok.
Tko nema ništa, a radio bi novo, neće moći ni novo ni staro.
Staro se raspalo, novo ne može.
Ne daju više, a s manje se ne može živjet!?
Ako nekoga iz višeg kruga ne bude gusto npr. Lucin apartman, zatvoriti će ga toj istoj Luci i ta vrijedna gospođa neće više moć ni raditi, ni zaraditi.
A tko će vraćati kredit još 20 godina, uložilo se i zadužilo.
Gostu valja i kamara i cijena, ali gradski oci kažu: nema više s brda s dola, treba bit reda i puno vas je što radite i afitavate i nema više kruha, zatvaramo špine.
Tako je čeljad razumjela ovaj zakon, tako piše.
A kad jednom reču, neće nam ponavljati.
Nismo u školi, nismo mali, razumijemo se i ne smijemo se čuditi ovom čudu od odluke.
MIRAKUL!
Nije čudo što je čudo, nego je čudo što u nas ništa više nije čudo.
Sad nema kotačića, neće biti ni radova, ne obnavljajte, ne pokušavajte živjet u Gradu što živi samo od turizma, a sad više neće moć ni to većina od čeljadi.
Tko je uspio, je li uspio?
Hoće li moći vraćati kredit ako nije nekome po gustu?
Tko je taj neko?
To samo nije precizirano, a da garaža mora biti garaža, to je istaknuto i pojašnjeno.
A dalje se ne da, ne smije, ne može…
Jedan gospar ima lijepi pjan s balkonom. Sin mu je u kreditu pa bi to uredio i afitavo. Htio bi radit i živjet, pogled je na sv. Vlaha s te kamare u Gradu.
Ne daju nam, puno nas je, nema mjesta za svakoga.
A nismo svako, ljudi smo iz Grada u svojim smo kućama.
Ne daju nam činit na bolje, u nas, na svome.
Tako smo razumjeli !
Ruku na srce, nismo se ofenđali, jer je Grad u ruci sv. Vlaha, a Festa će i počet i završit s trombonima.
Tako je od vjekova, pa se ne treba bojati da će buka smetati kamenim mirima, ni da će Grad promijenit bandijeru .
Brod za nabolje je sidren, a čeljad je tu da poteže i sidro i jedro.
Pa amo se salpat i baciti mreže za sljedeću sezonu.
Bez šijuna…. osvrnem!
Ps. Što će ti ljudi koji su kreditima, na kontejnere skupljati boce i doživotno biti robovi bankama? Ništa drugo nego bravo! Tko je kriv nego mi sami.