Na današnji dan, 10. studenog 1991. prije sedam sati ujutro, krenuo je novi napad na Dubrovnik. Agresorska JNA rame uz srpsko-crnogorske rezerviste granatirala je Lapad, Gruž, Belvedere.
Gorila je gruška luka, Grad je bio u dimu. Sustavno su gađani dubrovački samostani: samostan Svetog Križa u Gružu, samostan od Sigurate u Starom gradu, samostan školskih sestara.
Poginula su tog dana dva branitelja, dragovoljca Domovinskog rata Mato Damjanović i Mario Matana, dva pripadnika Civilne zaštite, osam civila među kojima i jedanaestogodišnji Đuro Bokun. Trideset i dvoje Dubrovčana je ranjeno.
Ane Bokun tog je dana došla s posla, ušla na dno ulice, zgrabili su je susjedi i nisu joj dali naprijed. Ugledala je kako joj djecu unose u auto. Njezin tada jedanaestogodišnji sin Đuro i suprug Ivo poginuli su, a njezin desetogodišnji sin Ivan bio je ranjen.
Kako bi rekla danas tete Ane Bokun: Svjedočimo prošlost, ne mrzimo, ali pamtimo.. i čuvamo od zaborava.
