Konvoju se priključuje i tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Stjepan Mesić, hrvatski premijer Franjo Gregurić, kao i drugi političari i javni djelatnici- književnici, sportaši, pjevači. Tog drugog dana, konvoj je brojio već desetak plovila.

30.listopada jedan sat poslije ponoći u Korčulu uplovljava tridesetak plovila. Velika želja sudionika konvoja, otpor prema neprijatelju, prkos, želja da se psihološki pomogne opkoljenom hrvatskom biseru izrečena je u jednoj rečenici, s jedne trabakule, prenesena radio postajama: ” Da Hvar ima timun, došli bismo s cijelim otokom”.

U Mljetskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica topovnjačama zaustavlja konvoj Libertas. Pregovori traju do dugo u noć, a neprijatelj traži da se manja plovila vrate u svoje polazišne luke, a Slavija sprovede u crnogorsku Zeleniku. Nakon pretresa, ipak su propustili konvoj, koji je prenosio lijekove inužne namirnice dubrovačkom puku. 

Rano ujutro, 31.listopada konvoj ulazi u Gruž. U susret mu isplovljavaju gliseri Odreda naoružanih brodova Dubrovnik. Dubrovčani koji su u luci dočekali konvoj i danas svjedoče o tom danu, kada su naši ljudi stigli u blokirani Grad. 

Kako je to bilo tog jutra, na današnji dan, prije 32 godine, možete pogledati ovdje.