Kultni dubrovački kafić Troubadour u petak službeno ponovno otvara svoja vrata. Troubadour je osim kao jedan od prvih jazz kafića u ovom dijelu Europe kao i na Jadranu, bio poznat po njegovu prvom vlasniku, pokojnom Marku Breškoviću, jednom od osnivača legendarnih Dubrovačkih trubadura.  Kafić je jedno vrijeme bio u podnajmu, a sada se ponovno vraća pod okrilje obitelji Brešković.

Tim povodom razgovarali smo s Nikolom Breškovićem.

Možemo li se za početak malo prisjetiti starog Troubadoura?

-Troubadour je otvoren 1978. godine. Bio je to prvi jazz kafić u ovom dijelu Europe i na Jadranu u ono doba. Promovirali smo jazz kao stil glazbe koji mi volimo i za kojeg mislimo da je jedan od ljepših. Kasnije je postao i kultno mjesto. Kroz jazz glazbu i live svirku stvorilo se to ispred vremena, dogodilo se nešto lijepo, ta jedna interakcija između publike i glazbe, grada. Gosti koji su dolazili su to osjetili. Jazz ima nekoliko podvrsta, a mi smo uvijek svirali happy jazz. Stari Trobadour je radio umjetnik Milovan Stanić skupa s mojim ocem, a lokal je bio napravljen na umjetničkoj bazi i ispred vremena i drugačije od ostalih lokala u gradu.

Koja je tajna uspjeha Troubadura?

Tajna Troubadoura je da gost koji ovdje dođe sam ne osjeća se sam i to je bit dobrog mjesta. I kroz oca, glazbu, trubadure i jazz mi smo provukli tu nit ugostiteljstva s osmijehom i srdačnošću.
Ovo nikada nije bio sezonski lokal nego gradski koji je radio cijelu godinu i tako ćemo i nastaviti.

Kako to da ste odlučili ponovno otvoriti?

-Ovo je familijarni posao i tradicija se nastavlja.
Kako smo obnavljali, stavio sam tablu ”Welcome to Troubadour – coming soon” i  tu su počela pitanja, kad će se otvorit i sl. Netko je čak bio lijepo rekao ”Troubadour je Dubrovnik- Dubrovnik je Troubadour”.

Hoće li u novom Troubadouru biti kakvih inovacija?

-Kroz neko vrijeme ćemo uvesti finger food i healthy food, za kojeg mislimo da nedostaje u gradu.  Također pripremamo i jednu vinsku kartu koja će biti internacionalna i kako bi i naši ljudi mogli probati nešto drugačije, a ne samo Plavac mali recimo. Bit će novi i drugačiji.

Također, otac je radio i na festivalima i to nam je želja i u budućnosti , kroz koju godinu da ponovimo jedan dobar jazz festival.

Nikola je proteklih godina živio u Parizu kao kontrabasist i pjevač te je snimio album posvećen ocu pod nazivom “Troubadour in Paris”.

-Promovirao sam jazz i sve što sam radio ovdje, tamo sam zaokružio s ovim albumom.

Što mislite o činjenici da danas većinom u kafićima u Dubrovniku sviraju narodnjaci?

-To nema veze s Hrvatskom i Dubrovnikom. Ja se ne raspravljam o ukusima, svatko neka sluša što hoće, ali Dubrovnik kao grad je sam po sebi trend i trendovi ne trebaju Dubrovniku. Samo dobre i kvalitetne stvari jer loše su najskuplje. U Troubadour dolaze ljudi koji vole dobru glazbu.

U petak je svečano otvorenje.

-U petak ćemo službeno otvoriti. Bit će živa muzika, moj brat i ja ćemo svirati. Nema neke velike organizacije. Sve će biti spontano kao što je to i uvijek bilo, a u Troubadoura zapravo spontane stvari vazda ispadnu najbolje.