Uz blagdan Svih svetih, koji se obilježava u nedjelju i Dušni dan, koji se obilježava u ponedjeljak, u različitim dijelovima Hrvatske sačuvani su brojni tradicijski običaji koji se prenose generacijama.

Blagdan Svih svetih (Sisvete, Svisvete, Sisveti, Sesviti) jedan je od najvažnijih katoličkih blagdana kada se slave svi kanonizirani, ali i nekanonizirani sveci koje narod lokalno štuje. Na Dušni dan (Mrtvi dan, Dan svih mrtvih) sjećamo se svih pokojnika.

Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana u Dalmaciji i Dubrovniku i danas se prave lumblije (kolač nezaborava) i tzv. fave di morti (fave dei morti), mali okrugli bijeli i tamni kolačići od badema (mendula), poznati i kao bobići, piše HRT.

Petar Skok, hrvatski lingvist s prijelaza 19. u 20. stoljeće, ime lumblija izvodi iz riječi oblata, što je particip perfekta latinskog glagola offerre (hrv. ponuditi), čime se označavalo, ono što je prineseno kao žrtva. Kolač je spravljen od namirnica specifičnih za Korčulu. U njemu su bademi, limunov i narančin sok i korica, grožđice, maslinovo ulje, varenik, cijeli niz začina koji su se skupljali cijelu godinu. Lumblija se pekla na blagdan Svih svetih kao sjećanje na voljene koji nisu više tu, pojasnila je Tanja Kocković Zaborski, kustosica zagrebačkog Etnografskog muzeja.

Bratovštine na Hvaru i Korčuli, ali i nekim drugim otocima imaju posebne procesije na Dan svetih. Jedna od većih i posjećenijih procesija je na otoku Braču. Bratovština Svih svetih u Korčuli, najstarija hrvatska bratovština iz 1301. godine, 1. studenog slavi dan osnivanja i priprema posebnu procesiju kroz Korčulu.

Na mnogim se dalmatinskim otocima 31. listopada ili 1. studenoga plešu plesovi ili kola u narodnim nošnjama, uvečer pale krijesovi, ručno se iza ponoći zvone crkvena zvona u spomen na pokojne. Pale se velike voštane svijeće koje gore cijelu noć do jutra na Dušni dan.

Paljenje lučica je nova moda u Dubrovniku, naše none bi se šokirale da ovo danas vide umjesto velikih svijeća, kaže dubrovački povjesničar umjetnosti Ivan Viđen. Navodi i kako je sama smrt od 19. stoljeća do danas važan društveni ritual; do pred nekoliko godina bile su sačuvane crna i bijela pogrebna kočija na Boninovu.

Sprovodi su bili društveni događaj, no karakteristično je za dubrovačko, pelješko i stonsko područje da nema prevelikih, raskošnih spomenika i grobnica po klasama, kao da se pazilo da su nekako svi u smrti jednaki. Imamo samo dva mauzoleja na Boninovu, po jedan u Cavtatu i Stonu, pojasnio je Viđen.