“Od velikog azila se nije odustalo, ali možda neće biti ni potreban!”

421

Kraj je siječnja što znači da ističe još jedan rok koji je donijela Veterinarska inspekcija za izmještaj svih pasa sa Žarkovice. Što će biti sa psima od 1. veljače te kakva je trenutno situacija na terenu pitali smo gradonačelnika Mata Frankovića i voditeljicu projekta Adopt Žarkovica Anu Ivelju.

-Mi ćemo sigurno tražiti još jedno malo produljenje roka. Vjerujem da je Grad Dubrovnik pokazao ozbiljnost u cijelom ovom postupku. Krajem mjeseca doći ćemo na brojku od 36 pasa, a kada uzmete u obzir činjenicu da smo krenuli s brojkom od cca 260 pasa pa smo u godinu dana došli na 36 mislim da je napravljen veliki posao. Brojni psi su pronašli bolje domove, te su adekvatno i kvalitetno zbrinuti, vjerujem da možemo dobiti razumijevanje za pronalazak doma i za ovih 36 pasa.- kazao je gradonačelnik Mato Franković.

Jeste li pronašli lokaciju za privremeno sklonište i koji će biti kapacitet te kada možemo očekivati da će isto biti gotovo?

-Našli smo lokaciju, sada se razrađuje sami projekt. Privremeno sklonište bi trebalo biti montažnog karaktera. Planiramo taj nacrt i projekt završiti za nekih 15-tak dana, a početak radova bi bio negdje u veljači i trajali bi nekih mjesec i pol dana.- rekao je Franković.

Voditeljica projekta Adopt Žarkovica se također osvrnula na produljenje roka Veterinarske inspekcije.

-Inspekcija će krajem mjeseca izaći na teren i napravit će zapisnik nakon čega će donijeti odluku. Kako su nam rekli, po nekoj proceduri oni moraju napisati kaznu, o kojem se iznosu radi ne znam, a nakon čega bi moglo uslijediti produljenje roka. Spomenuli smo kako je u planu izgradnja skloništa koje nije privremeno nego je sklonište smanjenog kapaciteta. Kapacitet bi bio za nekih 70-tak pasa. Dakle, u njega bi smjestili ovih 30 pasa sa Žarkovice i ostalo bi još mjesta za pse koji se pronađu.

Je li se odustalo od gradnje planiranog azila za 352 psa te ima li sada potrebe za gradnjom istog?

-Od gradnje velikog planiranog azila se nije odustalo, ali možda se s vremenom uvidi da toliki azil nije potreban pa se projekt izmijeni sukladno potrebama. Projekt velikog azila rađen je sukladno tadašnjim brojkama pasa na Žarkovici. Nekima je teško prihvatiti činjenicu da Dubrovčani ipak nisu takvi monstrumi koji stalno ostavljaju štence na Žarkovici. Godinama se prikazivalo da građani bacaju legla u okolici Žarkovice, šteta da umjesto toga nisu poslani apeli za pomoć pri sterilizaciji pa do ovoga svega ne bi ni došlo. Nepobitna istina je da su se psi godinama u tišini razmnožavali, 11 nesteriliziranih ženki koliko smo ih zatekli znači oko stotinu štenaca godišnje. Naravno da nisu svi štenci koji su bili na Žarkovici gore i okoćeni, bilo je i raznih ružnih slučajeva napuštanja, ali ipak za 11 nesteriliziranih ženki starosti između 2 i 12 godina nema opravdanja. Sada su sve ženke sterilizirane tako da sada nema više mogućnosti neželjenog legla. Također, već tri mjeseca su svi psi prebačeni u donji dio azila u bokseve. Nema više ugriza i tuča. Pse smo dosta puta i vodili u veterinara zbog posjekotina. – kazala je Ivelja.

Kako je zamišljeno privremeno sklonište?

-Sklonište se radi na princip da zadovolji sve potrebe veterinarske inspekcije, da dobije registraciju i da bude sve jedan kroz jedan. Kada se spomene ”privremeno sklonište” ljudi pomisle da je to nešto sklepano, samo kako bi se psi premjestili, međutim to nije tako. Lokacija je u jednoj dolini, ispod brda, zaštićeno je od vjetra i okružena šumom, mislim da će psi tamo uživati. Predviđene su i sve prostorije koje se trebaju nalaziti u svakom skloništu, dakle prostorija za njegu, za veterinara i tome slično.

U projektu za veliki azil bio je i prostor predviđen za mačke, hoće li ga ovaj privremeni imati?

-Planiraju se dva kontejnera u koje bismo smjestili mačke. Uglavnom bi to bilo mjesto na kojemu će se mačke oporavljati nakon sterilizacije. Problem slobodnoživućih mačaka dosad su rješavali pojedinci koji su napravili ogroman posao. Preko 3000 mačaka je sterilizirano što je rezultiralo dosta manjim brojem mačića po kontejnerima koje smo prije svi gledali.

Sljedeći tjedan 11 pasa ide u Našice, a jedan u Škotsku na trajno udomljenje. Na Žarkovici će ostati 36 pasa, u kakvom su oni stanju?

– Svih 36 pasa je u stabilnom stanju. Svi su pod veterinarskim nadzorom i skrbi. Neki psi imaju zdravstvenih problema, a to su uglavnom psi koji su 10 i više godina na Žarkovici te su godine i godine nemara učinile svoje. To ih nažalost čini teže udomljivima jer ljudi uglavnom preferiraju mlade i zdrave pse. Drugi problem su vrlo nesocijalizirani psi. Otkad smo počeli raditi s njima vidi se napredak. Međutim, psi, a pogotovo oni koji su okoćeni na Žarkovici i godinama živjeli u čoporu, dosta sporije uče, njima je potrebno vrijeme. U novom skloništu njima bi se mogao osigurati profesionalni i kontinuirani rad s njima u boljim uvjetima čime bi njihov napredak bio bolji.

Jesu li ljudi zainteresirani za udomljavanje?

-Bilo je govora kako konstantno tražimo rješenje za pse, a paralelno odbijamo udomitelje. Stvar je u tome što svaki udomitelj nije dobar udomitelj. Za svakog udomitelja se radila provjera uvjeta, obavio se razgovor i ako je odlučeno da se ne zadovoljavaju uvjeti to je bilo i obrazložena. Osim udomitelja, odbila su se i pojedina skloništa koja su se javila zato što smo smatrali da uvjeti nisu adekvatni i da psima ne bi bilo bolje, a poanta cijelog ovog projekta je da psima bude bolje i da napokon dobiju život kakav sva živa bića zaslužuju.

U Knežici se osposobio prostor privremeni prostor za siguran smještaj pasa do dolaska prijevoza ugovorenog skloništa ili vlasnika. Koliko je pasa kroz isti prošlo?

-Kroz Knežicu je prošlo 11 pasa u šest mjeseci. Zadnji pas koji je prenoćio tamo bio je vlasnički, početkom studenog. Bio je mikročipiran, međutim podatci o vlasniku nisu bili uneseni.

Budući da je na Žarkovici bilo na tisuće štakora, najavljivalo se da će se napraviti i deratizacija. U kojoj je ona fazi?

-Što se tiče deratizacije ona je u potpunosti provedena. Sanitatova DDDD služba je izlazila desetak puta na teren. Štakora više nema, mi ih ne vidimo, sva hrana koju su oni jeli je u zatvorenom tako da smo sa svih strana priskočili tom problemu, to je bila najezda i nema više nikakve opasnosti.

Stari auti, kamperi, kiosci, autobus… su odvezeni, dižu se ograde, a u završnoj fazi će se srušiti i ilegalno sagrađen objekt u kojem boravilo prethodno vodstvo azila te će se pod nadzorom vatrogasaca paliti stare kućice i skupljati smeće kojega ima jako puno pogotovo na padinama.

Na društvenim mrežama nemalo puta možemo primijetiti kako se, otkad ste vi preuzeli projekt, na Žarkovicu više ne može slobodno dolaziti i kako se odbijaju volonteri. Je li to istina?

– Apsolutno nikome nije zabranjeno na dođe na Žarkovicu. Od početka projekta pozivamo ljude da dođu, pomognu ili upoznaju pse u nadi da će se dogoditi i udomljenje. Međutim, nije bio veliki interes lokalnog stanovništva. Unatoč tome, svatko je pozvan i dobrodošao, pogotovo u jutarnjim satima kada se psi izvode u šetnje. Sada, kada rano padne mrak preferiramo dolaske do 14 sati. Radimo na njihovoj rutini da se nakon šetnje i  hranjenja smire i da ih se dodatnim aktivnostima po azilu ne uznemiruje. Nikome nije zabranjen dolazak, ali dolazak po mraku i noći bez nekog razloga nije potreban. – zaključila je Ivelja.

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *