Savezni sekretar za NO general Veljko Kadijević je vrijeme početka napada na Dubrovnik naredio riječima: “Odmah, već sutra”. U zapovijedi za napad Cokić naređuje: “Većim dijelom snaga preći u napad glavnim snagama na pravcima: Ljubinje – Zavala – Slano; s. Ljubovo – Ivanića – Cibači i Grab – Dubravka, a pomoćnim snagama obezbediti objekte i aerodrom Mostar u dolini Neretve, sa ciljem: uz avio, artiljerijsku i brodsku podršku jednovremenim i energičnim dejstvom razbiti snage na pravcima napada i izbiti na obalu, preseći jadransku magistralu na više mesta na odseku Slano – Prevlaka, blokirati sa kopna i mora Dubrovnik, aerodrom Čilipi i Prevlaku i onemogućiti manevar snaga neprijatelja, a zatim, obezbeđujući se sa pravca Ploče, pristupiti uništenju i razoružavanju okruženih snaga neprijatelja i biti u gotovosti za dalja ofanzivna dejstva u zapadnu Hercegovinu.”
Slano je bilo iznimno važno za obranu zapadnog dijela dubrovačkog područja. Branilo ga je svega šezdesetak pripadnika pričuvnog i djelatnog sastava MUP-a i dragovoljaca.Već prvi dan listopada snage 2. bataljona 10. crnogorske brigade “Veljko Vlahović” i tenkovska brigada iz srpskog Kraljeva kreću prema Slanom. S mora su tukli brodovi Jugoslavenske ratne mornarice. U mjesto u pomoć domaćim braniteljima stižu Makarani i Metkovčani.
Četvorica dragovoljaca satnije Ston upala su u neprijateljsku zasjedu. Tom prilikom ubijen je branitelj Ante Kalinić, a njegovi suborci zarobljeni su. O tom događaju svjedoči Jero Žile:




















