Svima je u Hrvatskoj poznato ime Peđe Mišića, vukovarskog branitelja s Mitnice. Čovjeka koji je uvijek išao “u glavu”, koji je govorio ono što nitko nije želio čuti. Ni mnogi Hrvati, a ni mnogi pravoslavci u Hrvatskoj, koji uzdižu ime Milorada Pupovca i njegove svite i žale što žive u Lijepoj našoj. Otišli bi oni, ali im je kuna draža od svega. Kaže mi Peđa, kako je ovo njegova zadnja objava. Kaže mi kako više ne može. Kako se nije borio za Hrvatsku u kojoj će Pupovac dobiti orden, Red hrvatskog pletera za zasluge za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Njemu pleter, kaže mi Peđa, a meni grobno mjesto.

Peđa želi dići ruke, jer ne želi ovakvu državu. U kojoj se izlagao granatama 1991,, u kojoj se izlagao na sve moguće načine poslije Domovinskog rata. Ništa nije tražio, ali ga boli. Boli ga nepravda, boli ga odnos vlasti prema braniteljima, boli ga da se Pupovac pita za bilo što u ovoj zemlji, a kamoli da grije saborsku stolicu. Ono što je Peđa napisao, prenosimo u cijelosti:

Umoran.Pitaju me kćeri , tata kad ćeš biti naš tata, bit ću kad je vama dam ponosnu i lijepu
Ma ne mogu više, ne da mi se
Dao sam sve,što jos da dam,djeca ,moje kćeri su odrastale bez mene
Zasto,jbga, mislio sam da mogu
Prođoše godine pišući ,moleći ,ode život
Ako vama paše i meni će
Vrištio sam ,pisao, govorio
Ne ,dobio sam tapšanje po ramenu,u najboljem slučaju, ono sto su mi jebali mater,familiju,ok.
Onako iskreno čemu,imam sve,mogu mirno starost čekat
Žao mi njih,križa bijela
Mladosti,domoljublja,ma svega
Ali eto ostavljam Vam Pupovca,on zna on može,sa mnom nek bude pomozi Bože
Možda jednom za moju Dunju krenem iz početka
Možda to bude želja
Možda
Još jedna u nizu greška
Do nekog boljeg sutra
Zajedno vi i ja ,možda
Tko zna
I nemojte se sada ljutit
Možda nisam u pravu
Ja sam za pravicu
Spreman dat glavu
Dijelite Pupovcu pletere i zlato
Ne, nismo ginuli zato
Država njima ordenje dijeli
Ne nama, a samo smo je slobodnu htjeli
HVALA