Ta priča kako su Dubrovčani prodavali vodu i nisu branili Grad, nije od jučer. Međutim, računaš, prošle su godine, valjda su ljudi kalmali s tim komentarima, a postoje i tolika videa, članci, svjedoci tog vremena, pa će jednom zauvijek ti mrzitelji svega našeg prestati. Stoga sam se vrlo neugodno iznenadila pročitavši komentare “Velikih Hrvata” na društvenoj mreži. “Dabogda vas Trebinjci zaklali i silovali kao 91…”Niste vi Hrvati, vi imate gene mješane švercerske tursko-mletačke..vaši su sve zasluge sebi pripisali, a nismo ih baš viđali na liniji..”, ” došle budale iz Splita i drugih gradova branit Dubrovnik. Zauzvrat su nam naplaćivali vodu..” Ne treba nama govor mržnje s one strane granice, pored naših vlastitih mrzitelja. Ne razumijem to, jer volim svaki dio Lijepe naše, Slavoniju, Međimurje, Zagorje, Istru, Dalmaciju…
Vrijeđanje, pljuvanje po Dubrovčanima prelazi sve granice dobrog ukusa. Svake godine izađe fotografija računa kafe ili soka u Dubrovniku, pa na stotine komentara o gosparima, o našoj legalnoj pljački, a završi obavezno komentarom o bježaniji u Domovinskom ratu. Prodavanje vode je glavna tema mnogih naših državljana. Pa da neke stvari zauvijek razjasnimo: Dubrovčani gospodo draga, VODE NISU IMALI! Stajala sam skupa sa sestrom, svakog dana u redu za vodu. Dobiješ onoliko koliko te dopadne, pa to raspodijeliš da imaš za kuhanje, umivanje i piće. Morem smo zahode zalijevali…Pišete kako smo u kafićima prodavali vodu? Ponavljam, Dubrovnik u svojim najtežim danima vodu nije imao. Kada je voda stigla, zašto bismo je prodavali, kad je bilo na svakom kantunu?
Dalje, poznata je priča kako Dubrovčani nisu branili svoj Grad. Gospodo draga, iz svakog se grada bježalo….Pa tako i iz Dubrovnika, ali ništa više od ostalih hrvatskih mjesta. Netko je bježao jer je smatrao kako je ugrožen, netko jer ga je bilo strah, u njihove razloge neću ulaziti. Ljudi koji su branili Dubrovnik bili su njegovi stanovnici, uz pomoć ostalih hrvatskih branitelja koji su u Dubrovnik stizali. Oni su zajedno ostavljali svoje kosti po položajima po i oko Dubrovnika. Zbog njih svih, zbog pokojne braće po oružju, sram vas može biti da tako pišete, mislite i pričate. Oni nisu za to ginuli. Oni su ginuli za slobodnu Hrvatsku, za našu djecu, oni nisu birali krvna zrnca pa pitali jesi li ti po nacionalnosti Bošnjak, Srbin, Mađar ili Nizozemac, njima nije bilo važno koje si vjeroispovijesti, kojem se Bogu moliš, njima nije bilo važno imaš li osnovnu školu ili magisterij. ONI SU GOSPODO, ZAJEDNO BRANILI GRAD.
Nekoliko je članova moje obitelji branilo Dubrovnik. Mnogi su moji prijatelji branili Dubrovnik. Neki su ostavili svoje živote. Zbog svih njih, prestanite više, prestanite sa blaćenjem, jer niste veći Hrvati kad pljujete po velikoj žrtvi koju je Dubrovnik dao. Spominjali su pojedinci kako Dubrovčani nikada ne bi branili druge gradove, jer eto, nisu ni svoj. Ni to vrli kauč komentatori, nije istina. Postoje ljudi koje su odveli iz Vukovara u srpske logore, a bili su-Dubrovčani…Znate li kako su neki moji sugrađani bili i dijelom velike Četvrte? Ne znate ili znate, ali i dalje pljujete? Mene to boli, zbog svih njih, jer nije u redu, jer naša djeca to čitaju, jer iskrivljujete našu povijest.
Dubrovnik je bio Republika, imao infrastrukturu kada su mnogi europski gradovi bacali govna kroz prozor. Dubrovnik je bio muza mnogim umjetnicima..Dubrovnik je grad kulture, tradicije, običaja. On mirita da začepite. Miritaju svi naši momci i djeca koju smo tih ratnih godina zakopali. Zašutite zauvijek, jer kako je napisao jedan moj prijatelj: Boninovo je naša istina.
