PREKO FUNJESTRE by Ivana Žuvela Kalina: Moje sjećanje na Oluju

34

Ovi dani u meni bude različite osjećaje. Tuga, bol, ponos, i dani pobjede. Tuga i bol zbog opetovanog granatiranja voljenog mi grada, pogibije mladih ljudi u Zatonu, među njima i Frana Goića, kojeg sam poznavala dobro, u čijoj sam kući nekada slavila Nove godine. Sve se mijenjalo tih godina, sve je postajalo drugačije i sve ono poznato nestajalo je pred našim očima. Život nam se u dahu promijenio..i nikada više nije bio isti. Otada brojimo vrijeme prije i poslije rata, to je vrijeme u kojem smo mi morali brzo odrasti.

Taj dan kada je poginulo troje Dubrovčana u Zatonu, Frano, njegova Danijela i Orsat, kojemu je bilo tek 17 godina, bila sam u prijateljice, ona se udavala tih dana. Pa sam išla na sprovod, pa na svadbu. Bila sam vjenčana kuma, a pola svatova nije moglo doći jer se granatirala dubrovačka okolica i bila je uzbuna. Takav je bio život tih naših godina. “Dobar, loš, zao”..kao onaj film. Naše najljepše godine zapele su negdje tamo, tih devedesetih…

Oluja nam je donijela kraj patnjama. Danas su mnogi zaboravili Domovinski rat, puno njih ne želi da ga se spominje, kažu da prestanemo gledati nazad, nego ispred nas. Međutim, znamo kako nas je povijest puno puta naučila, kako onaj tko je ne pamti, ponavlja mu se. Moja djeca znaju, znaju kako im je otac iz tog rata izašao osakaćene duše, koliko god to negirao, pričam im kako je Orlando bio pod daskama, kako su gađali našeg svetog Vlaha, kako im ništa nije bilo sveto. Pričam im priču o Lokrumu, kako mu nije mogla ništa nijedna zapaljiva granata, pričam im kako su poginuli moji prijatelji. Moja djeca znaju da domoljubi poštuju one koji su dali živote za tvoju zemlju, kako nisi ustaša ako pjevaš hrvatske pjesme.

Ne dajmo da se zaboravi ono što smo tim ratom izgubili, ali i dobili. Ne dajmo radi naše djece i njihove djece. Budimo ponosni na ovu zemlju, pokažimo im kako se voli domovina. Pustimo sada na stranu vlast, narod je uvijek birao i uvijek bivao nezadovoljan. Nikada, čini mi se, nismo imali one koji će voditi Hrvatsku onako kako treba i kako je zaslužila ova bogata zemlja. Bogata po svojim resursima, bogata po svom prekrasnom narodu. To je naša domovina, ona koju nosimo u srcu i duši. Domovina su i naše more, rijeke, jezera, planine, brda, domovina je Oliver i Vatreni i galeb i djeca…sve to čini ono što je utkano u našem DNA i za što vrijedi živjeti.

Čestitam vam Dan pobjede, a poglavito mojim prijateljima, hrvatskim braniteljima, ma gdje bili.

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *