Društvo arhitekata Dubrovnik uputilo je rimjedbe na Prijedlog Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije i Strateške studije utjecaja na okoliš IDPPDNŽ.

Poštovani,

U otvorenom roku dostavljamo vam primjedbe na Prijedlog Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije i Strateške studije o utjecaju na okoliš IDPPDNŽ.

1. Športsko-rekreacijska i turistička namjena na platou Srđ

U Strateškoj studiji o utjecaju na okoliš IDPPDNŽ – dodatak navedeno je:

Planirana turistička zona na brdu Srđ iznad Dubrovnika nalazi se na sjevernom rubu buffer području UNESCO kulturnog dobra. Ujedno se nalazi unutar kulturološki i krajobrazno vrijednog područja. Uz planiranu površinu športsko-rekreacijske namjene – golf planiraju se u dvije turističke zone vezane za selo Bosanka. Ukoliko se namjena prostora izvede u punom obuhvatu doći će do promjene kulturnih značajki prostora, ali i utjecaja na UNESCO vrijednost odnosno područje Grada Dubrovnika s pripadajućom buffer zonom. Projekt je prošao postupak procjene utjecaja na okoliš te su dane mjere zaštite kulturne baštine čime je projekt prihvatljiv uz provođenje mjera zaštite. Odredbama Plana (87b, 88., 88b,) minimalizirani su potencijalni utjecaji, ali tek će se nakon provedene HIA-e moći procijeniti stvarna snaga utjecaja. Iz tog razloga utjecaj se može svesti na razinu umjeren.

Prema prethodnom, izbjegnuta je izrada Strateške studije o utjecaju na okoliš za športsko-rekreacijsku zonu, no ne može se izbjeći procjena kumulativnog utjecaja u kojoj se izričito navodi:

S obzirom na osjetljivost i postojeće pritiske na prostor šireg područja Dubrovnika, svaki novi izraženiji zahvat u prostoru rezultirat će degradacijom kulturno-povijesnog konteksta prostora. Prema Planu tu se mogu izdvojiti dva značajna čimbenika: športsko-rekreacijska zona na Srđu te obilaznica Dubrovnika, koja u dvije moguće varijante prolazi zaleđem Srđa. Izvođenjem oba planirana zahvata, doći će do kumulativnog utjecaja koji će narušiti kulturno-povijesni kontekst Srđa, ali i utjecati na kontekst zaštićenog UNESCO područja.

Ta ocjena nije primijenjena u IDPPDNŽ, a samo je ona (čak i bez presude Visokog upravnog suda kojom se traži vraćanje obuhvata zahvata na 100 ha koliko je nosio Prostorni plan županije iz 2003. godine prije nezakonite odluke o izmjeni plana) dovoljna za smanjivanja obuhvata športsko-rekreacijske zone.

Predloženo rješenje športsko-rekreacijske zone na 310 ha s mogućnošću izgradnje do 4% od te površine i dozvoljenom gradnjom 1200 ležaja nije u skladu s detaljnom konzervatorsko-krajobraznom studijom, osobito s okvirom HIA-e (okvir za procjenu utjecaja zahvata na kulturnu baštinu svjetskog značaja), a koja se navodi kao jedna od podloga u izradi Mjera očuvanja krajobraznih vrijednosti.

Nadalje, iz Prijedloga IDPPDNŽ izbrisan je čl. 343m Mogući utjecaj planiranja golf igrališta na prirodne vrijednosti.

Poznato je kako se u tehnologiji održavanja golf terena travnjaci održavaju intenzivnim korištenjem pesticida i gnojiva. Te tvari s golf terena uslijed ispiranja travnjaka kišom, eventualnih ispusta ocjednih voda ili procjeđivanjem vode kroz podzemlje, vrlo lako mogu doći u vodotoka i mora. Pesticidi koji dođu u vodu ulaze u životne cikluse organizama, što u konačnici dovodi do slabljenja i ugibanja tih organizama, a učinak je izraženiji na organizme koji se nalaze pri vrhu hranidbenog lanca radi akumulirane veće koncentracije tih pesticida. Posljedica korištenja je gnojiva eutrofikacija koja mijenja fizikalno – kemijsku kvalitetu vode te dovodi do pojačanog razvoja algi i biljaka i time mijenja stanišne uvjete za život organizama, u ovom slučaju ciljnih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže RH. Drugi veliki problem izgradnje golf igrališta je utrošak velike količine vode za potrebe navodnjavanja zelenih površina golf igrališta. Ovaj problem izraženiji je u područjima koja inače oskudijevaju vodom kao što je to područje Mediterana. Trend godišnjih količina oborina pokazuje njihovo smanjenje tijekom 20. stoljeća na cijelom području Hrvatske, čime se ono pridružuje tendenciji osušenja na Mediteranu. Jače je izraženo na Jadranu, nego u unutrašnjosti Hrvatske (Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime

(UNFCCC), DHMZ, Zagreb, studeni 2009.). Ovo je u skladu sa zabilježenim globalnim klimatskim promjenama, koje će na području Mediterana prema znanstvenim predviđanjima i dalje nastaviti s takvim trendom. Imajući u vidu te činjenice, održivo i racionalno korištenje vode u bližoj i daljoj budućnosti od izuzetnog je značaja za ovaj prostor, osobito ako se sagledaju i ostali pritisci (turizam, navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta i dr.) i potreba za zaštitom prirode. Pored navedenog, golf igrališta zauzimaju velike površine prirodnih staništa, autohtone biljke zamjenjuju se umjetno zasađenom alohtonom travom koja više ne pruža potrebno stanište dotad prisutnim životinjskim vrstama, čime se osiromašuje cjelokupna bioraznolikost područja. Sa stanovišta potrebe za vodom ali i drugih potencijalnih utjecaja (gnojiva, pesticidi, nestanak staništa za biljke i životinje i dr.) trebaju se sagledavati i kumulativni utjecaji s drugim postojećim i planiranim golf igralištima.

Prijedlogom IDPPDNŽ određene su površine športsko-rekreacijske namjene na 40-ak lokacija, od čega su većina planirane, a manji dio postojeće s planiranim proširenjem. Športsko-rekreacijske zone odnose se na površine za golf (R1), vodene sportove (R2), športske dvorane i igrališta (R3 i R4), rekreacijske parkove (R5), kupališne zone (R6) i auto-moto šport (R7). Površine športske namjene golf planiraju se na 5 lokacija, i to:

1. Srđ (Grad Dubrovnik) – planirana površina 310 ha;
2. Sestrice (Općina Dubrovačko primorje) – planirana površina 210,21 ha;
3. Slađenovići (Općina Dubrovačko primorje) – planirana površina 23 ha;
4. Prljevići (Općina Dubrovačko primorje) – planirana površina 150 ha;
5. Gnjile (Općina Konavle) – planirana površina 110 ha.

S obzirom da se radi o povećanju broja golf igrališta, a što se predlaže bez prethodno provedenog istraživanja o njihovoj stvarnoj potrebi, izbrisani članak treba vratiti.

2. Kolizija UPU-a športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka-sjever i Bosanka-jug i Idejnog projekta za lokacijsku dozvolu za lokacijsku dozvolu za zahvat u prostoru športsko-rekreacijski centar s golf igralištem

UPU športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka-sjever i Bosanka-jug predviđao je da se crpna stanica i vodosprema na Srđu potpuno uklone iz buduće vodoopskrbe. S druge strane, Idejni projekt u prvoj fazi predviđa korištenje stare, te izgradnju novog objekta. Time ne samo da nije ispoštovana odredba UPU-a, već se planira izgradnja u buffer zoni u kojoj UNESCO ne dozvoljava novu gradnju.

Novo rješenje o proširenju buffer zone još je strože obuhvatilo ovo područje (sastavni dio nove zone postaje potez od 50 metara od ruba platoa Srđ). Stoga, Idejni projekt koji je sastavni dio trenutno važeće lokacijske dozvole nije u skladu s regulacijom buffer zone.

Prethodno je važno zbog sljedeće čl. 255 IDPPDNŽ u kojem je navedeno:

Vodoopskrba športsko-rekreacijskog centra Golf Srđ i ugostiteljsko-turističkih zona Bosanka sjever i Bosanka jug će se osigurati iz vodozahvata Ombla u okviru količina odobrenih Vodopravnom dozvolom. U cilju osiguranja potrebnih količina vode za potrebe navodnjavanja terena golf igrališta, kao i za potrebe javne vodoopskrbe planira se izgradnja vodospremnika na platou Srđa, cjevovoda od izvora do nove crpne stanice na lokaciji novog pročistača, te tlačnog cjevovoda od nove crpne stanice do planiranog vodospremnika. Sukladno potrebama i razvoju projekta predviđa se i rekonstrukcija CS Srđ i tlačnog cjevovoda do planirane VS na Srđu za namjene sanitarno ispravne pitke vode.

Iz prethodnog je evidentno kako se kroz IDPPDNŽ pokušavaju legalizirati nezakonite izmjene koje su se dogodile tijekom izdavanja lokacijske dozvole i to tako da se izvorno rješenje predviđeno UPU-om kao prostornim planom nižeg reda izmijeni. DAD stoga traži da se ni u kojem slučaju ne dopusti ovakva izmjena Plana.

3. Zaštita kulturne baštine

U Prijedlogu IDPPDNŽ u članku 310g. Mjere zaštite turističkih/hotelskih krajolika navodi se:

Turistički, odnosno hotelski krajolici su prostori koje određuje koncentracija hotelskih i ostalih pratećih zgrada namijenjenih prihvatu gostiju za odmor i razonodu, koje su okružene hortikulturno uređenim prostorima (parkovima), otvorenim prostorima za druženje, ugostiteljstvo, trgovinu, rekreaciju i sport te hotelskim plažama. Radi se o namjerno oblikovanim krajolicima, prepoznatljive kompozicije i opreme prostora koji pripadaju razdoblju od početka 20. stoljeća do novijih. Osim hotelskih, sastavni dio ovih krajolika su prateće, gospodarske zgrade. Turistički/hotelski krajolici dio su izvangradskog prostora, smješteni na kvalitetnim lokacijama uz morsku obalu te su prirodnim elementima povezani sa svojom pripadajućom okolinom.

Smjernice za očuvanje su sljedeće:

1. potiče se korištenje krajolika u okviru njegove namjene te obnova koja zahtijeva minimalne promjene njegovih prirodnih i kulturnih sastavnica. To uključuje čuvanje povijesno vrijednih uzoraka te odnosa izgrađenog i otvorenih prostora;

2. zadržavanje prepoznatljivih vrijednosti i obilježja krajolika kroz očuvanje povijesnih/izvorno projektiranih zgrada i vanjskih prostora te prirodnih sastavnica;
3. turistički krajolik prepoznat je kao rezultat planirane aktivnosti, djelo arhitekta i urbanista, a promjene koje nemaju uporište u izvornom karakteru nisu prihvatljive;

Prije izrade plana obnove ili nove gradnje u hotelskom/turističkom krajoliku potrebno je izraditi Konzervatorsko-krajobraznu studiju koja će analizirati i vrednovati sve graditeljske i prostorne vrijednosti.

Nadalje, u Prijedlogu IDPPDNŽ u članku 344. Uspostava zaštite nad kulturnim dobrom navodi se između ostalog:

U cilju zaštite evidentirane kulturne baštine utvrđen je Registar evidentiranih kulturnih dobara – popis evidentiranih (E) kulturnih dobara koji je sastavni dio PPDNŽ, a prikazan je na Kartografskom prikazu 3.2.1. „Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora – područje posebnih ograničenja u korištenju – Prirodni i kulturni krajolik“). Uz pojedinačne građevine i komplekse, evidentirano je i velik broj kulturno-povijesnih cjelina te kulturnih krajolika. Za evidentirane kulturne krajolike od nacionalnog značaja predlaže se upis u Registar kulturnih dobara RH. (…)

Pojedinačna nepokretna kulturna dobra su građevine ili kompleksi građevina koje imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj. (…)

Kulturni krajolici vrsta su nepokretnog kulturnog dobra koje sadržava povijesno karakteristične strukture što svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, a predstavljaju zajedničko djelo čovjeka i prirode, ilustrirajući razvitak zajednice i pripadajućeg teritorija kroz povijest. Republika Hrvatska posjeduje karakteristične tipove kulturnih krajolika, koji su važna sastavnica i nositelj njezina prostornog identiteta. Na razmjerno malom teritoriju raznolikih geomorfoloških i mikroklimatskih obilježja, povijesnim razvitkom stvoreni su različiti tipovi kulturnih krajolika usporedivi s europskim regijama mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja.

Prema vrstama prisutni su: namjerno oblikovani (parkovi, perivoji, vrtovi, planski oblikovana urbana područja, industrijski, turistički, rekreacijski i slični), organski razvijeni (ruralni, urbani, morski…) i asocijativni kulturni krajolici. Kao životno okruženje krajolici podliježu promjenama, često se uništavaju zbog društvenih i tehnoloških promjena, širenja gradova i ostalih oblika gradnje, ali i zapuštanja te neodgovarajućeg korištenja. Potencijali kulturnih krajolika još nisu valorizirani u smislu gospodarskog korištenja. Stoga su zapušteni i slabo iskorišteni (osobito u smislu ekološke poljoprivrede, ekološkog i kulturnog turizma, poduzetništva itd.).

Društvo arhitekata Dubrovnik proteklih je mjeseci uputilo nekoliko javnih apela, te održalo niz predavanja, tribina i stručnih skupova na kojima se raspravljalo o vrijednosti i značaju modernističkog naslijeđa na području Dubrovnika i njegove okolice. Također, u srpnju 2017. Društvo arhitekata Dubrovnik je uz podršku Udruženja hrvatskih arhitekata, Hrvatske komore arhitekata i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske uputilo prijedlog Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za hitno donošenje akta o zaštiti hotela Pelegrin u Kuparima. Mišljenje o hotelu Pelegrin dao je i teoretičar i kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš. Konačno, DAD je u suradnji s Hrvatskom komorom arhitekata – Područnim odborom Dubrovnik i ORIS Kućom arhitekture u studenom 2017. u sklopu manifestacije “Vikend s Orisom” u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik o ovoj temi održao stručni skup pod nazivom “Modernizam – (ne)priznato naslijeđe”.

Na prethodnim skupovima neprijeporno je utvrđeno kako nije nužno štititi svaki hotel i svaku modernističku arhitekturu jer ima i manje vrijednih i zanimljivih primjera, ali ima barem desetak kanonskih djela koje bi trebalo zaštiti više-manje u izvornom stanju. Jedan od takvih je i hotel Pelegrin, koji ne smeta budućem razvoju Kupara kao turističkog resorta, jer ondje ima dovoljno prostora za razne oblike novih intervencija.

Hotel Pelegrin je jedinstveno i autentično djelo, inovacija u tipologiji koja je bila i ispred svog vremena, a čija je estetika u rangu internacionalnih tendencija prve polovice 1960-tih. Već i sam odnos čvrstog volumena zgrade i velikog, introvertnog unutarnjeg dvorišta kroz koje slobodno struji zrak kroz bočne otvore domišljat je odgovor na lokalne klimatske datosti, ali i na socijalni život velikog hotela. Formalno gledano, Hotel Pelegrin je arhitektonska ikona koje se i danas traže u arhitekturi, koje su nositelji modernih i suvremenih identiteta. Svaki suvisliji investitor, pa i projektant-urbanist, trebali bi spontano, čak i bez konzultacija stručnjaka osjetiti kakav je to kulturni i simbolički kapital, o nadležnim službama da i ne govorimo.

Zaključno, nastavno na članke 310g. i 344. Prijedloga IDPPDNŽ, DAD traži hitnu zaštitu hotela Pelegrin u Kuparima, što je prvi korak k izradi budućeg projekta sanacije, adaptacije i rekonstrukcije koja bi uvažila njegovu neprijepornu arhitektonsku vrijednost.

4. Malostonski zaljev

Društvo arhitekata Dubrovnik je još u prosincu 2015. godine u primjedbama Izmjene i dopune Prostornog plana upozoravalo da povećanje turističkih zona u Malostonskom zaljevu predstavljaju stratešku i planersku pogrešku i da ovakav planerski i investicijski pristup upućuje na opasnost širenja sličnih zahvata u budućnosti.

U Strateškoj studiji utjecaja na okoliš za posebni rezervat Malostonski zaljev stoji da je planiran niz zahvata koji bi kumulativno mogli značajno negativno utjecati na očuvanje rezervata. Unatoč toj ocjeni, Plan i dalje nosi znatne turističke kapacitete i prenamjenu šumskog zemljišta.

Utjecaj tih objekata zajedno s pogubnim utjecajem prenamjene šumskog zemljišta i proširenjem trajnih nasada na obroncima Malostonskog zaljeva i Malog mora u konfliktu je s marikulturom, zbog čega planirane kapacitete treba smanjiti.

5. Onečišćenje zraka

U mjerama zaštite čistoće zraka (čl. 425. – 431.) uopće se ne spominju brodovi na kružnim putovanjima kao veći zagađivači (CO2), premda je prema nalazima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) kvaliteta zraka u Dubrovniku pogoršana i prema nekim sastavnicama spada u 2. kategoriju.

Društvo arhitekata Dubrovnik