Danas je prva nedjelja došašća ili adventa, što je u crkvenoj godini vrijeme priprave za Božić.

Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca, na Badnjak. U vrijeme došašća služe se rane jutarnje sv. mise zornice, inače vrlo raširena pobožnost u sjevernim hrvatskim krajevima. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić. Adventski vijenac simbol je borbe čovjeka protiv životnoga mraka piše HRT

Plete se od zimzelenih grančica tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u vijencu i grančica ružmarina jer je ona prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinom putu u Egipat.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.

Na sv. Barbaru, 4. prosinca, u hrvatskim krajevima je običaj sijanja pšenice. U nekim krajevima pšenica se sije na sv. Luciju. Običaj seže do starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca od hrvatske trobojnice.

U Slavoniji su na sv. Barbaru počinjali božićni ophodi. Susjedi dolaze i govore: “Hvaljen Isus! Čestitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!” Na što ukućani odgovaraju: “Živ i zdrav i ti bio!” Tada domaćin donese domaću slavonsku kobasicu da se počaste.

U vrijeme došašća slavi se i dan sv. Nikole (6. prosinca). Tada se darivaju djeca po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnima. Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus ovisno o tome je li riječ o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju šibu, obično zlatne boje. Djeca čiste svoje čizmice i prije spavanja ih stavljaju na prozore, a ujutro, kada se probude, dočekaju ih čizmice pune poklona.

U nekim krajevima središnje Hrvatske ukućani se sakriju ispod prozora i zveckaju lancima plašeći djecu da prolazi Krampus i tako ih potiču da budu poslušna i dobra.

Brojni običaji diljem Hrvatske vezani su i uz dan sv. Lucije, 13. prosinca, poput onoga kada djevojke upisuju imena 11 momaka na papiriće, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju da je ime koje posljednje ostane – ime momka za kojeg će se udati. Ako je posljednji papirić prazan, sljedeće se godine neće udati.

Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Dječaci obilaze kuće s dobrim željama kod Hrvata u Mađarskoj, a čestitari bačkih Bunjevaca zažele da kvočka čvrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva obilazili su kuće tražeći tko će im što dati. Obično su im darivali jaja, ponešto novca i sl.

Budući da je sv. Lucija zaštitnica očiju, na taj se dan štede oči pa se ne rade ručni radovi u okolici Zagreba, kod Hrvata u Bosni i bačkih Bunjevaca.