Prije dvije godine, 09. travnja 2024. u teškoj prometnoj nesreći koju je skrivila Klevisa Ymeri na Ratcu, živote su izgubili Katarina i Stjepan Đerek. Dva mlada života stala su u jednoj sekundi. Imali su snove i planove. Kate je završavala medicinsku školu u Dubrovniku, a Stipe je, kako kažu članovi njegove obitelji, bio stručnjak za automobile….

Prepolovila se jedna obitelj. U tuzi su ostali živjeti majka, brat i baka. Kažu nam kako su Kate i Stipe bili izuzetno dobri, vedri i uvijek nasmijani.

Nijedna tragedija ne završi onog dana kada se dogodi. Ona se nastavlja, u polupraznim kućama, praznim stolicama, u telefonu koji šuti. Neke tragedije se nastave i kroz sustav koji je bio hladan, spor i dalek u slučaju sestre i brata Đerek.

Pa se morala tražiti satisfakcija pred sudom u dva navrata. Zbog nekih drugih Katarina i nekih drugih Stjepana i kako se ovakvo nešto nikada više i nikome ne bi ponovilo. Tragedija se ovoj obitelji nastavila kroz čekanja, odluke, nerazumijevanje i osjećaj kako netko ne vidi težinu ove boli. Možemo li govoriti o pravdi ako oni koji su ostali iza svakog dana prolaze kroz bol?

Pitao se Viktor na prosvjedima “Koliko vrijede suze moje majke”? Vrijede sve.

Zato se ova obitelj izborila da pravda bude temelj, da bude vrijednost u društvu koje zna razlikovati bol od ravnodušnosti. Danas je Klevisa Ymeri u zatvoru i služi koliko toliko primjerenu kaznu. Danas su na Ratcu postavljene kamere.

Mislim kako su nekako, s Neba u svemu tome pomogli Katarina i Stjepan.

Dragi naši, počivajte u miru Božjem.