S obzirom na to da smo mjesecima neuspješno pokušavali stupiti u kontakt s Vama obraćamo vam se ovim putem.
Sama najava Vaše predsjedničke kandidature sve nas je zaintrigirala, govorili ste sve ono što mi koji volimo ovu zemlju želimo čuti. Pozorno i s puno nade pratili smo svaku vašu izjavu, veselili se okupljanju svih desnih opcija, a kad ste poslali poziv volonterima nismo dvojili ni sekundu.
Nismo žalili novaca ni vremena, željeli smo biti dio pozitivnih promjena koje ste u svojim nastupima obećavali. Nebrojene sate proveli smo uvjeravajući nepovjerljive pojedince, pravdajući vaše nesmotrene izjave o Titu, vaš “ratni put”, članstvo u HDZ, a sve iskreno vjerujući vašim izjavama i obećanjima.
Dan predsjedničkih izbora proveli smo nadzirući glasačka mjesta od jutra do mraka, a kad smo navečer došli doma umorni i razočarani neuspjehom, ohrabrili ste nas danom izjavom i ponovno nam dali nadu da na predstojećim parlamentarnim izborima imamo novu priliku zajedno s vama sudjelovati u izgradnji bolje Hrvatske.
Većina nas ispunila je on-line pristupnicu za članstvo u Domovinskom pokretu čim je to bilo moguće. Povratne informacije nismo imali, ali smo to pravdali novonormalnim okolnostima u kojima se našla naša domovina, a i čitav svijet.
Nismo bili oduševljeni kandidatima na listi za X. izbornu jedinicu, nije nam bilo drago što niste našli vremena osobno posjetiti Dubrovnik, ali “novonormalnim” okolnostima i iznimno kratkom kampanjom pravdali smo sve propuste.
Nakon parlametarnih izbora veselili smo se nastupima naših saborskih zastupnika, među kojima se posebno isticala zastupnica Karolina Vidović Krišto.
Ljeto je polako odmicalo, od vas ni pisma ni razglednice, ni potvrde o članstvu, ni poziva na nove aktivnosti. Krajem ljeta do nas je stigla vijest da je mali broj članova pozvan na “druženje volontera” i da su na tom druženju predloženi članovi predsjedništva ogranka Domovinskog pokreta Dubrovnik.
Dubrovnik je mali grad, dio volontera poznaje se i privatno, pa je vijest o spomenutom druženju vrlo brzo došla i do nepozvanih članova.
Odlučili smo okupiti sve nama poznate volontere i kroz nekoliko dana svi zajedno smo sjeli za stol sa namjerom da rasvijetlimo zašto nismo svi bili pozvani na “neobavezno druženje” i zašto se većinu nas nije pitalo za mišljenje o izboru predsjedništva. Tom prilikom saznali smo da dio nas nije uopće upisan u Domovinski pokret iako smo bili volonteri, ispunili on-line pristupnice i upisali se na listu prilikom jednog okupljanja u Dubrovniku pred same parlamentarne izbore.
Još uvijek smo imali dovoljno isprika za sve propuste jer smo željeli vjerovati da nisu napravljeni s namjerom.
Članstvo okupljeno nakon “neobaveznog druženja volontera” je predložilo nekolicinu članova koji su dobili zaduženje pripremiti sve za osnivačku skupštinu, proučiti Statut i paziti da sve bude u skladu s njim.
Prilikom prvog čitanja Statuta ostali smo iznenađeni da je “rukopolaganje” protiv kojeg smo se djelujući u DP namjeravali boriti upisano u sam Statut. Polagali smo nadu u članak Statuta po kojem svaki član pokreta ima pravo birati i biti biran, a više instance su nas uvjeravale da je “rukopolaganje” tek omaška u Statutu koja će biti ispravljena prvom prilikom.
Nakon nekoliko sastanaka, u dogovoru sa ostatkom članstva, odredili smo vrijeme Osnivačke skupštine i predložili kandidate za predsjedništvo. Činilo se da smo napokon ispunili sve uvjete za osnivanje ogranka u Dubrovniku. Nažalost, svega nekoliko sati prije planirane osnivačke skupštine obavješteni smo od strane organizacijskog tajnika Daria Žepine da je skupština otkazana jer on nije zadovoljan našim prijedlogom predsjedništva. Neugodno je bilo članovima koji su se organizirali doći na skupštinu u ionako nezgodno vrijeme (radni dan u 14 sati) i mjesto (okolica Dubrovnika) u zadnji trenutak javiti da je sjednica odgođena.
Svejedno nismo odustajali, uvažili smo razloge odbijanja naših prijedloga za predsjedništvo ogranka iako ih nismo u potpunosti razumjeli.
Nitko od nas nije pristupio DP u želji da ostvari za sebe neku direktnu korist ni položaj, birajući predsjedništvo vodili smo se za tim da odaberemo najbolje među nama, one koji okupljaju ljude i one koji uživaju ugled među našim sugrađanima.
Opetovanim odbijanjem naših prijedloga, u razgovorima koji su nekad bili i na rubu civiliziranog ophođenja, a pri tome mislimo na obraćanja županijskog povjerenika Matea Haićmana i već spomenutog organizacijskog tajnika, postalo je jasno da u Domovinskom pokretu nema demokratskog biranja i da “rukopolaganje” u Statutu nije omaška.
Dio članstva nije ni želio sudjelovati u predstavi koja se naziva osnivačka skupština, a nakon konačnog imenovanja predsjedništva nas petnaest od dvadeset i tri aktivnih članova odlučilo je napustiti Domovinski pokret.
Žalosno je da kroz svo ovo vrijeme niste našli vremena odgovoriti na nijedan naš poziv, poruku ili email. Žalosno je da nam je doslovno rečeno kako vrhu DP nije važno koliko će članova biti u ogranku Domovinskog pokreta u Dubrovniku.
S druge strane drago nam je da smo kroz svoje aktivnosti razotkrili da je Domovinski pokret tek još jedna prevara našeg toliko puta prevarenog naroda. Drago nam je da smo odabrali istupiti, a ne biti dio te varke. Nitko od nas nije želio biti “biran” na način na koji se to radi u Domovinskom pokretu.
Drago nam je da smo uspjeli okupiti grupu nepotkupljivih, neokaljanih i poštenih domoljuba koja ni nakon razočarenja u DP ne odustaju od borbe.
Vrlo brzo povezali smo se sa članovima DP koji su u svojim sredinama doživjeli isto. Ustrajati ćemo i tražiti način kako mijenjati društvo u kojem živimo kako bi naša djeca mogla ostati na svojoj djedovini, a ne graditi budućnost negdje daleko od svog doma. Okupljamo se pod nazivom Neovisni Domoljubi Hrvatske, a svakim danom nam se pridružuju novi članovi.
Moj gosparu Miro, vidimo da je i naša uzdanica Karolina prepoznala da vi niste tu kako bi mijenjali ono što ne valja u našem društvu i nadamo se da će i ostatak našeg naroda na vrijeme uvidjeti varku.
Srdačan pozdrav iz Dubrovnika!