Spomendan je svetog Ivana Evanđelista.
Sveti Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovom križnom putu, te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.
Prvotno je s obitelji bio ribar pa učenik i suradnik svetog Ivana Krstitelja.
Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. Tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori.
Dok će Jakov prvi od apostola podnijeti mučeničku smrt, sveti će Ivan svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočiti životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon Marijine smrti, koju joj je Isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.
Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otoku Patmosu u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.
