Trenutak kad na račun stigne neočekivan novac, povrat poreza, godišnji bonus na poslu ili nasljedstvo, često izaziva pomiješane osjećaje. S jedne strane, prirodna je želja da se taj novac potroši na nešto što donosi trenutno zadovoljstvo. S druge strane, upravo takvi priljevi predstavljaju rijetku priliku za značajniji korak naprijed u osobnim financijama, ako se iskoriste pametno.

Prva stvar koju vrijedi napraviti prije bilo kakve odluke jest pričekati. Financijski savjetnici često preporučuju takozvano “pravilo trideset dana”, ne trošiti neočekivani novac odmah, nego ga privremeno ostaviti na štednom računu i pričekati mjesec dana prije donošenja konačne odluke. Taj razmak sprječava impulzivne odluke donesene u trenutku uzbuđenja zbog neočekivanog priljeva.

Kad prođe taj period razmišljanja, korisno je razmotriti nekoliko prioriteta prema njihovoj važnosti. Prvi prioritet, ako postoji dug s visokom kamatom, poput salda na kreditnoj kartici, gotovo uvijek treba biti njegovo podmirenje. Kamate na takve dugove obično nadmašuju bilo kakav prinos koji bi se mogao ostvariti štednjom ili ulaganjem tog istog iznosa, pa je matematika ovdje prilično jasna.

Drugi prioritet, ako dugovi s visokom kamatom ne postoje ili su već podmireni, jest sigurnosna rezerva za nepredviđene troškove. Ako ta rezerva još ne postoji ili nije na adekvatnoj razini, neočekivan priljev novca izvrsna je prilika da se ona brzo i bezbolno izgradi, bez potrebe za mjesečnim odricanjima koje bi inače bilo potrebno.

Treći prioritet je dugoročna štednja ili ulaganje, bilo za mirovinu, obrazovanje djece ili neki drugi dugoročni cilj. Novac koji se ne mora odmah koristiti za tekuće troškove idealan je kandidat za dugoročno ulaganje, gdje vrijeme radi u korist vlasnika kroz efekt složene kamate.

Naravno, potpuno je legitimno i dio takvog priljeva potrošiti na nešto što donosi zadovoljstvo, putovanje, manji luksuz ili poklon sebi. Financijski stručnjaci često spominju pravilo podjele, primjerice pedeset posto na financijske prioritete, trideset posto na štednju ili ulaganje, a dvadeset posto slobodno za trenutno zadovoljstvo, bez grižnje savjesti.

Ono što svakako treba izbjegavati jest korištenje neočekivanog priljeva kao izgovora za dodatno zaduživanje, primjerice kao predujam za veću kupnju financiranu kreditom koji inače ne bi bio razmatran. Ako se ipak razmišlja o kombinaciji ušteđevine i dodatnog financiranja za neki veći cilj, poput uređenja doma ili kupnje vozila, vrijedi unaprijed usporediti opcije poput brzi kredit, kako bi odluka bila donesena na temelju konkretnih brojki, a ne trenutnog entuzijazma zbog neplaniranog novca na računu.

Zanimljivo je i kako ljudi psihološki doživljavaju neočekivani novac u odnosu na redovnu plaću. Istraživanja pokazuju da se takav novac često percipira kao “manje stvaran”, pa se lakše troši na stvari koje inače ne bismo kupili iz redovnog budžeta, pojava poznata kao mentalno računovodstvo. Svjesnost o toj tendenciji sama po sebi pomaže donijeti racionalniju odluku, jer čim osoba prepozna da tretira taj novac drugačije samo zbog njegovog porijekla, lakše se vrati na uobičajene kriterije odlučivanja koje bi primijenila i na redovna primanja. Vrijedi razmisliti i o dogovoru unutar obitelji prije nego što priljev uopće stigne, ako partneri unaprijed razgovaraju o prioritetima i mogućim scenarijima, izbjegava se situacija u kojoj svatko ima drugačiju ideju što učiniti s novcem, što često rezultira nesuglasicama upravo u trenutku kad bi taj novac trebao donijeti olakšanje, a ne dodatni izvor napetosti u kućanstvu.

Za kraj, neočekivan priljev novca nije prilika za trenutnu euforiju koja brzo prođe, nego rijetka prilika za stvaran, opipljiv napredak u financijskoj sigurnosti, ako mu se pristupi s malo strpljenja i jasnim prioritetima.