Danas se u svijetu obilježava Svjetski dan poezije. UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. ovaj dan s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta.
Prema podatcima Nacionalnog odbora za proslavu Dana poezije, ovaj se dan slavio još od daleke 1505. na rođendan velikog rimskog pjesnika Vergilija. Ta se tradicija održala u mnogim zemljama do danas.
Ovom prigodom pročitajte pjesmu velikog Dragutina Tadijanovića koju je napisao daleke 1953.
Moj Dubrovnik
Bio je mirisni svibanj, a ja
Ne imadoh ni osamnaest ljeta
Kada prvi puta dođoh u Grad
Pjesnika. No imao sam srce
Zaljubljeno i prepuno pjesama
Nenapisanih. Čiope su u meni
Cvrkutale i cvale naranče.
Ni samom sebi ne bih priznao,
Da je u Gradu bila djevojka
Koja mi reče: Dragi, volim te.
U mračnoj sobi, danas je preda mnom
Zimnja ruža i grančica čempresa
Što ih ubrah na grobu neznanom,
Na Mihajlu… Mrtvo zvono. Tišina.
Dubrovnik, 1953.
