U Dubrovniku postoji ulica nazvana Liechtensteinov put. Znate li zašto se zove baš tako? Put je prokopan 1903., kad se uređivao put kroz Lapad, a na početku stoljeća uređivao se u park u Posatu i balustrada na Brsaljama, zahvaljujući „Društvu za promicanje interesa Dubrovnika“. Društvo je osnovano 1898., a 1909. mijenja naziv u „Društvo za unapređenje Dubrovnika i okolice“. Od 1921. ovo se društvo naziva „Dub-društvo za razvitak Dubrovnika i okolice“.
Društvo podiže ploču Njegovom Veličanstvu knezu Ivanu II od Liechteinsteina, čijom darežljivošću se prokopava put od Gorice, mali, ali vrlo važan put za razvitak Lapada. Knez Ivan II bio je dvanaesti knez Liechteinsteina i vladao je punih 70 godina. Na prijestolje je zasjeo sa 18 godina, nakon smrti svog oca, 1858. Umro je u Valticama, 1929. te je pokopan u Crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Brnu. Naslijedio ga je njegov mlađi brat, Franjo I.
Knezu Ivanu II, Grad je podigao i spomenik, kojega nema od 1973.godine. Kako nam kaže gospar Ivo Batričević, zaljubljenik u Grad i njegovu povijest, spomenik je slomljen macama i odnešen na otpad. Gospar Ivo smatra kako je tim barbarskim činom uništeno sjećanje na dobrotvora.
„ To nije bio i jedini put prema Lapadu jer i put na koji se naslanja Liechteinsteinov put je put Pera Čingrije, a moglo se doći i preko Batale pa obalom. Svi ti putevi nastajali su iza 1900. Ne možemo danas ni zamisliti konfiguraciju terena, iza spomenika bila je šikara, stijene, ostaci puta i suhozid, kojega je također bager 1973. uništio za dvije minute. Današnji cijeli put ulice Mata Vodopića, sve do nekadašnjeg Ledo centra koji se naslanja na šetnicu Uvale nekad je bio dio Liechteinsteinovog puta, preko današnjih semafora, a povezivao je i tri crkve: crkvu svetog Mihajla, Goricu svetog Vlaha i Gospu od milosrđa pa sve do usjeka današnjega hotela Rixos“, priča Batričević.
Iza spomenika rasle su i trešnje i livadica na kojoj se znalo igrati nogomet, kažu naši sugrađani.
