Gradska vijećnica Viktorija Knežević osvrnula se na današnje izbore u Srbiji dužom objavom na Facebooku koju prenosimo u cijelosti.
‘Želim je zbog ljudi koji gotovo dvije godine ustraju u borbi za odgovornu vlast. Želim je i zbog nas. Hrvatskoj je važno hoće li u susjedstvu imati državu u kojoj se vlast može smijeniti, javni novac provjeriti, a politički protivnik slobodno govoriti.
Takva bi promjena ohrabrila i mnoge ovdje koji su umorni od politike i uvjereni da se ništa ne može promijeniti. Zato današnji izbori zaslužuju više naše pozornosti od uobičajenog praćenja Vučićevih izjava i međusobnih političkih prepucavanja.
OVAJ DIO PRIČE DOBRO POZNAJEMO
Što znači kada posao, napredovanje ili pravo koje ti pripada ovise o stranačkoj iskaznici, mnogi u Hrvatskoj dobro znaju na vlastitoj koži. Zato ovu priču možemo čitati s prepoznavanjem i solidarnošću, bez dociranja susjedima.
Vučićev sustav počiva na dubokoj povezanosti države, Srpske napredne stranke i interesa koji ovise o njezinu ostanku na vlasti. Tome treba dodati medijsku nadmoć i pritiske na protivnike. Organizacija CRTA uoči ovih izbora bilježi brojne incidente nasilja i prijetnji, dok je predstavnicima vlasti na televizijama s nacionalnom pokrivenošću pripalo gotovo tri četvrtine vremena posvećenog političkim akterima.
U takvom sustavu nacionalizam ima vrlo praktičnu funkciju. Kada netko pita kamo je otišao javni novac, mnogo je zgodnije otvoriti raspravu o tome tko izdaje naciju. Kada građani traže odgovornost, ponudi im se vanjski neprijatelj.
I taj nam je postupak poznat. Nacionalisti s različitih strana granice mogu se međusobno održavati na političkom životu bez ikakva tajnog dogovora. Dovoljno je da jedni drugima redovito isporučuju izjave kojima će zastrašivati vlastite građane.
ŠTO SU STUDENTI VEĆ PROMIJENILI
Pad nadstrešnice na novosadskom kolodvoru 1. studenoga 2024., nakon kojega je život izgubilo šesnaest ljudi, pokrenuo je zahtjev za odgovornošću koji vlast nije uspjela utišati. Ljudi su tražili dokumentaciju, transparentnu istragu i zakon koji vrijedi i za politički zaštićene.
Studenti su tom zahtjevu dali organizaciju i trajanje. Hodali su kroz zemlju, razgovarali s građanima i povezivali ljude koji se dotad možda nikada ne bi našli na istoj strani. Građanin koji ih je primio u kuću mogao je usporediti ljude pred sobom sa slikom koju je o njima gledao na televiziji. Takvo iskustvo ponekad napravi više od stotinu političkih polemika.
Vrijedi zapamtiti i studente iz većinski muslimanskoga Novog Pazara koji su tijekom pješačenja prema Novom Sadu prenoćili u pravoslavnom manastiru Studenica. U društvu opterećenom podjelama takvi susreti imaju političku težinu.
Studentska lista pritom okuplja različite generacije i profesije. Studenti su stvorili alternativu širu od vlastite generacije, a njezina vrijednost nije samo u mladosti pokreta, nego i u pokušaju drukčijeg organiziranja politike.
Ubojstvo Zorana Đinđića 2003. ostavilo je duboku ranu i zastrašujuću poruku o cijeni sukoba s opasnim interesima. Ali građanska Srbija nakon njega nije nestala. Ljudi su nastavili raditi, pisati, prosvjedovati i politički se organizirati, uz pogreške, sukobe i poraze.
Današnja prilika zato mi je važna i kao izlazak iz čekanja na novog spasitelja. Društvo koje svaki put treba iznimnog pojedinca da bi se pomaknulo ostaje previše ranjivo. Potrebni su ljudi koji mogu podijeliti odgovornost i nastaviti posao i kada se vodstvo promijeni.
PODRŠKA KOJA NE ZATVARA OČI
Ovaj pokret okuplja različita uvjerenja. Među njegovim sudionicima postoje razlike u odnosu prema naciji, Rusiji, Kosovu i prošlosti. Njegova širina pomogla je otporu, ali bi nakon pobjede mogla otežati upravljanje. Jedno je složiti se da vlast mora odgovarati za korupciju, a drugo dogovoriti zajednički proračun i zakone.
Na prosvjedima su zabilježeni i četnički i proruski ekstremistički simboli. Ne možemo ih sve bez dokaza pripisati ubačenim provokatorima. Jednako bi pogrešno bilo njima opisati cijeli pokret i zanemariti sve što je u njemu pokazalo drukčiju Srbiju.
Programski ciljevi reforme pravosuđa i temeljnih prava daju konkretan sadržaj europskoj dimenziji njihove politike. Istodobno, njihovi stavovi o Kosovu i sankcijama Rusiji pokazuju da demokratska promjena ne znači automatsku suglasnost s Hrvatskom o svim vanjskopolitičkim pitanjima.
Podrška studentima za mene zato uključuje i očekivanje jasnog odnosa prema pravima manjina, ratnim zločinima i susjedima. Pravna država ostala bi nepotpuna kada bi kažnjavala krađu javnog novca, a tolerirala nasilje ili falsificiranje prošlosti radi zaštite politički poželjnih počinitelja.
Možemo im željeti pobjedu i zadržati pravo da o tim pitanjima govorimo otvoreno.
RUSKI PLIN JE STVARNO OGRANIČENJE
Protivljenje sankcijama Rusiji treba promatrati i kroz energetsku ovisnost. Iz Rusije je 2025. stiglo gotovo 87 posto ukupno uvezenog plina u Srbiju. Nova vlast naslijedila bi tu ovisnost i morala osigurati grijanje, rad industrije i podnošljive troškove. To se ne može riješiti političkom deklaracijom.
Alternativni pravci i dobavljači postoje, ali kapacitet plinovoda nije isto što i ugovorena količina plina po prihvatljivoj cijeni. Potrebna su i ulaganja u unutarnju mrežu. Zato bi bilo površno svaki oprez prema Moskvi proglasiti dokazom podrške ruskoj politici.
Ipak, tvrdnja da Srbija nema izbora previše je konačna. Sankcije imaju različit opseg i ne znače sve automatski prekid svake kupnje ruskog plina. Studentska lista svoje protivljenje obrazlaže i povijesnim iskustvom Srbije te skepsom prema sankcijama, pa njihov stav ima i političku, a ne samo energetsku dimenziju.
Od buduće vlasti razumno je očekivati plan smanjivanja ovisnosti. Kratkoročni oprez i dugoročno održavanje ovisnosti dvije su različite politike. Ako Europa želi da Srbija ima više slobode u odlučivanju, treba pomoći da dodatni izvori opskrbe postanu stvarno dostupni, uz zaštitu građana od troškova prijelaza.
EUROPA IMA I VRIJEDNOSTI I INTERESE
Europski odnos prema Srbiji također zaslužuje kritičan pogled. S Vučićevom vlašću razvijana su partnerstva oko sirovina i baterija, migracija i normalizacije odnosa s Kosovom. To su važni interesi. Problem nastaje kada zbog njih demokratski standardi postanu tema koja može pričekati.
Dogovor s moćnim pojedincem može se činiti jednostavnijim od odnosa s pluralnim društvom. Ali dugoročna pouzdanost države ovisi o institucijama, a ne o tome koliko se trenutačno poklapaju interesi njezina vladara i vanjskih partnera.
Europa pritom nije jedinstven akter. Postoje i oni koji otvoreno osuđuju represiju i inzistiraju na demokratskim standardima. Hrvatska bi trebala pomagati da takva politika ima stvarnu težinu u europskim odlukama.
A što je s pričama o europskim obavještajnim službama i njihovoj mogućoj ulozi u događajima u Srbiji?
Osobno vjerujem da u njima ima istine. Bilo bi prilično naivno misliti da europske države i njihove službe nemaju poseban interes za ono što se događa u Srbiji, zemlji u kojoj se prelamaju europski, ruski i kineski interesi. U kojoj Rusija ima snažan energetski utjecaj, a Kina je, među ostalim, preuzela i smederevsku željezaru.
Ne bi me iznenadilo ni da pojedine europske službe, osim praćenja događaja, imaju svoje kontakte i na određene načine pokušavaju pomoći demokratskim promjenama.
Uostalom, otvorena europska pomoć zaštiti slobodnih izbora, neovisnih medija i građanskih prava potpuno je legitimna i potrebna.
Srbija je previše važna za europsku sigurnost da bi Europa bila ravnodušna prema njezinoj budućnosti. Ali još je važnije da pravo na tu budućnost pripada njezinim građanima. Oni imaju dovoljno vlastitih razloga za pobunu protiv korupcije i zloupotrebe vlasti.
Za nas je važno i ovo: podrška demokratskoj Srbiji ne traži zaborav hrvatskih žrtava, nestalih ni otvorenih pitanja iz ratova. Upravo bi odgovornije institucije trebale olakšati njihovo ozbiljno rješavanje. Suradnja sa susjednim društvom i zahtjev za istinom mogu se međusobno osnaživati.
PRAVI POSAO POČEO BI NAKON POBJEDE
Ako Studentska lista pobijedi i uspije oblikovati parlamentarnu većinu, dobit će priliku za promjenu. Neće preko noći dobiti neovisno pravosuđe, profesionalnu policiju i slobodne medije.
Program prepoznaje važne probleme: političke pritiske na pravosuđe, nezakonito stečenu imovinu, skrivene ugovore i zarobljen medijski sustav. Ali provedba će tražiti znanje, strpljenje i vrlo jasna pravila.
Istrage moraju počivati na dokazima, lustracija na individualnoj odgovornosti, a javni servis mora moći postavljati neugodna pitanja i novoj vlasti. Stručnost kandidata može pomoći, ali ne zamjenjuje javnu kontrolu ni odgovornost za odluke.
Istodobno će trebati voditi zemlju: osiguravati lijekove, nastavu, plaće i održiv proračun. Povrat nezakonito stečenog novca važan je cilj, ali njegov iznos i rok nisu sigurni prihodi na kojima se može temeljiti svako obećanje.
Najuvjerljiviji dokaz promjene bit će mogućnost da i čovjek koji je glasao za SNS, a nije se ogriješio o zakone, živi i radi bez straha od nove vlasti. Država mora pripadati i politički poraženima.
Danas ne znamo hoće li se ta prilika otvoriti. Znamo koliko je truda uloženo da uopće postane moguća. I zato imam razloga za nadu.
Voljela bih da iz Srbije stigne vijest koja će ohrabriti i naše umorne građane: da se upornost može isplatiti i da smisla ima ostati uključen i kada sve izgleda zatvoreno.
Ljudima koji su tu mogućnost otvorili želim pobjedu, a zatim dovoljno snage za posao koji bi ih dočekao. Ono zbog čega su izašli na ulice moći će zaštititi tek država koja neće tražiti istu takvu hrabrost od svakoga tko joj postavi pitanje.
