“Danas je na Dubrovačkoj televiziji gostovao Niko Kapetanić te govorio o poslovanju Društva dubrovačke starine i potvrdio sve ono što godinama tvrdim. DPDS je vrijedna udruga kojoj treba ostaviti samo obnovu spomeničke baštine, na području Dubrovačke Republike i za te potrebe osigurati im dovoljno novaca. Sam Niko Kapetanić navodi da im za obnovu baštine na godišnjij razini , treba maksimalno do 40 milijuna kuna, a da drugi novci trebaju pripasti Gradu Dubrovniku, vlasniku dubrovačkih zidina.
Ako već tako tvrdi Niko Kapetanić, a nemamo razloga za ne vjerovati mu, onda ostaje samo jedno pitanje koje dubrovačka i hrvatska javnost trebaju znati i na njih odgovoriti.
1. Zašto DPDS naplaćuje ulaznice za zidine, a ne grad Dubrovnik?

Ove godine cijena ulaznica za zidine je 200 kuna, a prodati će ih se oko 1.2 milijuna. S obzirom na popuste prihod će biti nešto veći od 200 milijuna kuna.
Ovaj prihod može se jednostavno bez povećanja cijena ulaznica povećati ukoliko dodje do fiskalizacije ulaznica za zidine, kako bi se pojačala kontrola prodaje, te uvodjenjem obilaska zidina u večernjim satima, samo sigurnom, sjevernom stranom zidina, od Bokara do Minčete, preko gradskog Porta do kule Sv Ivana.
Medjutim gradjani Dubrovnika i Hrvatske trebaju znati da je osnovni posao DPDSa prikupljanje novaca, štampanje ulaznica, njihova prodaja i kontrola. U biti financijski servis koji na tudjoj imovini zaradi 200 milijuna kuna, bez koncesije i bez bilo kakve kontrole nad prikupljanjem prihoda od države. Tek kao sporedna djelatnost, je obnova baštine na koju potroše samo petinu ili 20 % prihoda od osnovnoga biznisa!!!
Kada bi grad Dubrovnik prodavao ulaznice za zidine, zaradio bi najmanje 200 milijuna kuna. Ulaznice bi bile fiskalizirane, porezna uprava kontrolira bi prodaju, kao i službe grada Dubrovniku.
Grad bi od prihoda DPDSu platio 40 milijuna kuna, za obnovu baštine, dok bi za potrebe gradjana Dubrovnika ostalo 160 milijuna kuna.
Republika Hrvatska uprihodovala bi svih 200 milijuna kuna, koje bi najvećim dijelom završile u državnom proračunu , kao doprinosi na plaće u iznosu od 40 % ili PDV u iznosu od 25 % na kupljenu robu i usluge. Država bi knjižila svih 200 milijuna kuna kao svoj prihod u ukupnom Bruto domaćem proizvodu i to kao direktni izvoz.
Sada nažalost DPDS kao financijski servis prvo plati državi 40 milijuna kuna PDVa, koje se ne potroše na području Dubrovnika kroz nove plaće ili kupovinu robu. Potpuno istu količinu novca DPDS potroši na ukupnu obnovu baštine , koliko plati preuranjeni PDV, čime za 40 milijuna kuna ošteti samo gradjane Dubrovnika i proračun grada. Još jednom naglašavam da je državi potpuno svejedno plati li se PDV odmah nakon kupovine ulaznice za zidine ili ga plaćaju DPDS i grad Dubrovnik tijekom godine na kupljenu robu i usluge, te na doprinose za plaće. Na kraju godine potpuno isti iznos novaca , u oba slučaja završi u državnom proračunu.

Za ovako očito istinu, koju svatko ozbiljan u Dubrovniku i Hrvatskoj zna, trebalo je proći pravu Kalvariju, koja još nije završila. Politički progon, sudjenja, Lex Vlahušić, medijski linč, zloporaba institucija protiv jednoga čovjeka jer iznosi neugodne činjenice za par ljudi.

Na jednome od sudjenja rekao sam : Kao što inkvizicija svojim osudama Galileja i Giordana Bruna nije spriječila istinu da je Zemlja okrugla, tako će i dubrovačke zidine na kraju pripasti gradu Dubrovniku.” objavio je na Facebook profilu bivši gradonačelnik Andro Vlahušić