ZNATE LI KAKO JE LINĐO DOBILO IME I TKO JE NAPISAO NEKE OD STIHOVA POZNATE DUBROVAČKE KOLENDE

283

16.siječnja davne 1907. ovo naše podneblje ostalo je bez dva poznata čovjeka. Umro je Nikola Lale Linđo, po kojem je dubrovačka poskočica dobila ime. Bio je legenda, lijeričar, rođen u Župi dubrovačkoj, gdje i danas žive njegovi potomci, a njegov prapraunuk Mario Lale, također svira lijericu u ansamblu Linđo.

Tako je Josip Bersa, svjedočio proslavi svetoga Vlaha 1880., te zapisao u svojoj knjizi Dubrovačke slike i prilike: “Vrijeme je, da se pođe ukazalište, gdje župska vrtoglava poskočica odmjenjuje bečki valcer i zadržani kadrilj. Na ivici prostorije sjedi  Linđo, Župljanin, i udara ulijericu, to je pučki orkestar; lijericu podupire lijevom nogom, dok desnim poplatom lupa po ritmu o pod; udara s potpunim skladom kratak motiv. Pokadkad lijerica umukne, ali Linđo jednakim ritmom bije šakom o svoj strumenat: to mu je obična šala, a ko je nezna, taj misli, da je ples svršio; prevareni plesači stanu, sve se u njima napne, i sad bi se s Linđom iskali , da lijerica ne počne iznova udarati. Sad ko da plesači jedan drugoga hrabre, neka to življe igraju. Igranje unaokolo nastavlja se jednakim žarom; dok na kraju koje od neizbježiva umora, koje iz obzira na drugu čeljad, koja hoće da plešu salonske plesove, lijerica umukne…” Vlaho Bukovac je u Gradskom kazalištu prikazao Nikolu Linđa kako udara u lijericu.

Isti dan, još jedna duša je napustila ovaj svijet. Vlaho Obuljen, koji je bio slijep od rođenja pa su svi zvali Vlaho Slijepi. Vlaho je ušao u literaturu, bio je jedan od likova Vojnovićevog Ekvinocija. Čak je jednom igrao sam sebe, a poslije su ga igrali drugi glumci. Vlaho je trgovao, pa kažu kako je i krasno pjevao, pa su žene u njega kupovale trake i konce, više što su ga htjele čuti kako pjeva, nego što su im te stvari zapravo bilo potrebne. Znao je sve što se događa u Gradu, pa su poslije mogle o svemu tome i pripovijedati međusobno. Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana, Vlaho je sa Gustijem Agazzijem i njegovim sinom Simom kolendavao, a kažu kako je upravo on ispisao stihove „ u našega gospara pri dvore, pjevajmo braćo do zore“ i „ mi smo došli sa Konala, u karoci od gospara“.

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *